Ellarin probudi nježni glas koji ju je dozivao. Oprezno proviri iz skloništa ali u tami se ništa nije nadziralo. Dozivanje je postajalo sve glasnije, biće koji ju je dozivao približavao se njezinom skrovištu. Glas tog bića zvučao je toplo i blago. Ellarin pod svijetlom mjesečine primjeti nježan obris koji je stajao na čistini nedaleko od nje.
- Dođi - prozobri biće.
Ellarin ustane omamljena smirujućim glasom koji ju je dozivao. Približivši joj se Ellarin primjeti da je biće žensko, vjerojatno vila. Lice joj je bilo usko, blijedo, pogled topao i dubok. Odjeća od laganog materijala isticala je njenu skladnu figuru.
- Pođi samnim – nastavi biće pruživši joj ruku.
U trenutku kad je Ellarin krenula primiti ruku iz tame izroni vuk skočivši na biće. Srušivši je na tlo snažno je zgrabi za vrat. Biće počne glasno vrištati, mijenjajući se u svoj pravi oblik odvratnog bića ljuskastog koščatog tijela, a zatim iščezne u oblaku dima glasno se smijući. Na mjestu gdje je ležala nije ostalo nikakvih tragova.
Ellarin ostane zapanjeno stajati na mjestu. Srce joj je divljački udaralo. Vuk uznemireno onjuši tlo i obližnje grmlje, a zatim se vrati Ellarin. Ellarin korakne unatrag vadeći nož.
- Neću ti nauditi Ellarin – prozobri vuk.
- Bojim se – odvrati Ellarin.
- Poslan sam da te štitim – kaže vuk približivši joj se.
- Tko te poslao? – upita Ellarin spremajući nož ali pozorno prateći svaki njegov pokret.
- Kralj. Nedugo prije njegova zarobljeništva. Moje ime je Salarond.
Post je objavljen 21.12.2006. u 19:18 sati.