Mama me upravo nazvala da mi veselo kaže kako je nabavila nove ukrase za bor. A onda je još veselije dodala kako još nemamo bor. Zapravo imamo ga, ali ona želi novog, ne-plastičnog. Ajde, barem je ona ove godine pokupila sav entuzijazam. Ja sam uglavom slistila sav marcipan koji mi je donjela iz Beča. Bio je jako, jako dobar. A bome se bližim i kraju svoje kolekcije túrórudija što me užasno tjera da budem tužna. Ali, nije Mađarska daleko... Ili da počnem proizvoditi svoj vlastiti túrórudi... Falili bi mu svi oni E-ovi, ali... Lijena sam. Potrošila sam ono malo radinosti u sebi na pospremanje svoje sobe. I tako sam je brzo dovela u red da mama nije mogla doći sebi. Inače bih se uvijek razvlačila po cijeli dan, ali ovaj put sam sve lijepo isplanirala... Sortirala sam crninu u ormaru, poslagala CD-e, knjige i skripte. Pripremila sve što mi treba za nadolazeće kolokvije. Nevjerojatno. Čak sam napisala zadaću iz mađarskog i prevela jedan dio priče za seminar. Mama je svako malo ulazila u sobu i pitala bi me A jesi li obrisala pod? Obrisala si prašinu na policama?
U subotu sam otišla u Budimpeštu na koncert Katatonie. Koncert je bio predivan! I pričala sam mađarski cijelo vrijeme i nisam imala problema sa sporazumijevanjem. Ali imala sam problema sa dolaskom... i odlaskom. Kad sam u subotu vidjela tablu na kojoj je pisalo BUDAPEST-KELETI, na trenutak sam umrla. Zamolila sam Pétera da me ne vodi u centar. Srećom pa je koncert bio u novom dijelu grada. Ali svejedno. Nostalgija me ubila kad sam ušla u metro i kad je ženska na razglasu rekla rekla A következő megalló Asztoria. Asztoria, eh... Svi putevi vode do Asztorie.
Kupila sam si dječji časopis imenom Buci Maci. Na poklon sam dobila JOJO. Carinik mi se smijao kad me gledao kako sjedim solo u kupeu zureći kroz prozor i igram se s tim JOJO-om. Nitko me nije ništa ispitivao. A imala sam sa sobom više od dopuštene količine alkohola.
No, jučer sam imala lijep dan. Pjevala sam u crkvi, otišla na ispovjed i ćaskala sa svećenikom, otišla na večeru s jednom prijateljicom koju nisam vidjela 100 godina pa smo pričale o nekim ljudima u našim životima. Na kraju smo obje buljile u pod autobusa.
Sad trebam javiti Alexu da za Novu ipak ne dolazim u Budimpeštu. Bit će to teško, ali ne mogu i ove godine tamo završiti. Neki drugi put. Ipak, moram ja čuvati svoje srce.
Sretan Božić i sve najbolje u novoj 2007.!
PS Imam osjećaj da će biti stvarno dobra.
Post je objavljen 21.12.2006. u 17:28 sati.