,marsupm.blog.hr" />

Ja ću, ljudi moji, unatoč točno dvojmjesečnoj(!) virozi i upali sinusa
i nijednim odlazkom u školu u protekla dva mjeseca proći s 5. Nda. Geek
. Sušta inteligencija
. Onak, u mojoj divnoj family nema nikakvih naznaka veselja Božiću, čak nema ni ukrasa ni bora, i stan je kao da je nuklearna elektrana u Černobilu eksplodirala zapravo kod nas
. Čak i imam uberkul naušnice koje nisam sliknula prilikom odlazka na rentgen prije dva tjedna pa su sada radioaktivne
, aha
. I zauvijek će biti radioaktivne(valjda znate da kada metal nikad ne prestaje biti radioaktivan
). i ja ću ih nositi. Kako sam glupa
. Danas sam sva zelena jer sam tintu iz zelenog flomastera slučajno po sebi razlila(pametna ja, pljesak, molim)i ne da mi se to prati, ali sve u svemu, dobro mi je
. Nikad ne znam što da napišem kada pišem post. Mislim , što da ja sada vama kažem, a da to vama prito mbude zanimljivo
? Ono, bila sam kod bake
! Jeeej. Ma daj, koji su to dosadni ljudi
, svaki drugi dan sam kod njih
, ali...mogu se ludirati po kući i psovati
i šetati po kući do pet ujutro
(hello insomnia, my new friend
). Čak mogu i popiti malo Whiskeya kada mi je stvarno dosadno, ali ne pije mi se Whiskey...
- ali svejedno mogu
. Nitko neće skužiti. I da prolazim pored njih pijući to iz čaše brijem da ne bi skužili
, oni se fokusraju na neke meni sasma trivijalne stvari, tipa hoće li purica koju na kraju nitko neće htjeti jesti
za Božić biti pečena
. Nda. Ali dobro je
. Voli mja sebe, after all...
Aha, ipak sebe moram voljeti najviše na svijetu, jel'da?
***J'aime mes amis et mes parents, mais j'aime moi-meme plus que j'aime toute autre chose en cette monde...***
***Avec tout mon amour, Mala Lu***
Ima kaj krivo? Ma boli me, ne znam ja francuski.
Post je objavljen 21.12.2006. u 17:06 sati.