Još je jedna suza kliznula
na hladno lice osamljene žene
u srcima Božićna toplina,
a u njoj živi led...
U tišini spominje jedno ime
Moli nebo za malo utjehe
da još jednom vidi smeđe oči,
osjeti dah davno ukradenog poljupca...
U njoj nema više ničeg,
on je bio njena duša,
ruke traže njegovo tijelo
u noćima bez sna...
Umrla je jedna mladost
onda kad je otišao
Ona nema više želja,
samo onu duboko skrivenu u srcu,
da joj obriše suzne oči
i poljubi je nježno kao nekad...
Gleda kroz zamagljeni prozor,
u mraku vidi poznati lik,
Ruke joj drhte
Da li je to stvarno čudo?
Ili samo iluzija noći?...
Gleda kroz prozor osamljena žena,
briše suze
i u tišini spominje jedno ime...
Post je objavljen 21.12.2006. u 15:33 sati.