Putem, duž raskrižja, susrećeš druge živote. Hoćeš li ih upoznati ili ne, do kraja proživjeti ili ostaviti po strani, zavisi jedino od izbora koji činiš u datom času; čak i kada toga nisi svjestan, odlučujući hoćeš li nastaviti ravno ili ćeš skrenuti, često određuješ vlastito postojanje, kao i postojanje onoga tko je pored tebe.
Meni je samo drago što sam skrenula.
Da sam nakon tog prijedloga da zajedno popijemo nekakvu kavu počela sa isprikama: ne stignem, malac mi i ma lektiru, a još nije ni pol knjige pročitao, pas već treći dan povraća, moram kćer voziti na trening, masna mi je kosa, moram nositi toster na popravak, danas pada kiša, imam dogovor s mamom, bratom ili strinom koju sam dva put vidjela u životu, bio bi to jedan od najvećih promašaja u mom životu.
Ne zato što mi je teško slagati zašto ne mogu na kavu. Ne zato što bi imala jedan grijeh više za ispovijediti. Ne zato što je to bila najfinija kava koju sam ikada pila. Ako je uopće bila kava. Ne sjećam se, priznajem. Sjećam se mjesta i dragog lica koje sam prvi puta, prije nešto više od pola godine, ugledala nakon par izmijenjenih komentara i poruka. Tamo na ćošku Mesničke i Streljačke. Sa svojim vječno iskreno širokim osmijehom i dugim nogama o kojima sam čitala u njenim postovima. Njenim ili njezinim. Nikada neću naučiti.
Ali ona me naučila puno vrjednijem od toga. Danas sam sretna što me nije preplašilo njeno korisničko ime ili komentar u stilu: -opisala si to toliko divno i s tolikom dozom humora i ironije da se penjem na uredski stol, plješćem rukama i vičem:carpe diem, draga, carpe diem!!!! (Mislim, koga ovo ne bi prestrašilo?!)
Ili: -ja se tak razveselim kad te vidim, nemaš pojma (Bojala sam se da ne počne skakat po meni kad me vidi)
ili ovo: -da nisi napomenula flastere, skupe, preskupe cipele, lizanje prstiju i nemilosrdno blebetanje, i ime, naravski, pomislila bih da si pisala o meni.... ne moraš vjerovati, ali za mene nema dovoljno dugačkih najlonki, ni cipela koje sam možda poželjela u prvom redu, ako nađem hlaće koje mi dođu ispod glžnjeva- bingo!!!!! nemaš pojma kak je to zeznuto, ali na stranu to da ako je netko visok da si uzima za pravo biti lajav, arogantan i naporan :) pusa (Neću niti reći kako sam ju zamišljala)
pa čak i komentar: -draga moja, ti i ja se jednom definitivno moramo naći...ja ne želim poživjeti svoj život znajući da nisam upoznala osobu poput tebe.. (Tu sam se prestala bojati).
Danas se samo bojim da će imati preveliki telefonski račun radi mene, da će ju muž špotati jer prečesto izlazi radi mene, da neće završiti posao na vrijeme radi mene i da će ju zaboljeti ruka od pisanja, radi mene.
Na ranojutarnjoj, kavi pružila mi je jednu teku. Do pola ispisanu svim onim što je godinama skupljala i zarekla se da će to objediniti jednog dana, na jedno mjesto. Za sebe. Ali bila je dovoljno lijena da to svih ovih godina ne napravi za sebe. Danas je svo to blago darovala meni.
Kao najljepši božićni dar, ikada.
Kad sam otvorila prvu stranicu znala sam da neću uspjeti ništa progovoriti. Od suza i od sreće. Ponekad stvarno mrzim kad sam tako cmoljava.
I sada bih voljela napisati nešto pametno. Nešto što bi ti bar približno dočaralo tu moju sreću, što sam bila dovoljno hrabra za prvu kavu. Mogu ti samo ponoviti da sam sretna što nisam nastavila ići ravno i što sam zakočila na onom ćošku. I prepisati ono što si mi ti jednom napisala u komentaru:
Znaš, lijepa je spoznaja da još negdje živi sanjarska duša poput moje... poput tvoje.
Radim,radim, ali sam samo skočila dati ti jednu veeeeliku pusu. Hvala ti za sve.