Marketing
Grade se kuće koje štede energiju
Svaka obiteljska kuća, stambena zgrada, poslovni toranj, škola, dječji vrtić, dom zdravlja, i općenito bilo koja zgrada u Hrvatskoj od danas mora biti - štedljiva! Propis o uštedi toplinske energije i o toplinskoj zaštiti u zgradama, autora mr. sc. Vladimira Šimetina, traži da svaki projekt na temelju kojega se bude tražila lokacijska i građevinska dozvola morati imati i energetsku iskaznicu zgrade.
Profesor Ljubomir Miščević s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu dvadeset se godina bori za afirmaciju sunčanih, niskoenergetskih i pasivnih kuća. Prvu je sunčanu kuću projektirao 1982., a prva, koja je izvedena u Mariji Bistrici 1984., investitoru je do danas “uštedjela” gomilu novca zbog jeftinijega grijanja. Kuća nije bila skupa, kako bi se moglo pomisliti, jer je investitor građanin s prosječnim primanjima.
- Troškovi gradnje niskoenergetskih kuća neznatno su viši nego “običnih”, no oni se kroz uštedu energije vrate već za nekoliko godina. Štoviše, iz godine u godinu taj se trošak vraća sve brže jer rastu cijene energenata - kaže prof. Miščević.
Cijena štedljive kuće
U suradnji s Ytongom prof. Miščević je projektirao tipsku hrvatsku niskoenergetsku kuću koja godišnje na zagrijavanje troši do 40 kWh po četvornom metru, više nego dvostruko manje od ograničenja iz novoga propisa. Kuća ima 141 četvorni metar neto površine, a 198 kvadrata bruto. Na godinu troši tri litre loživog ulja po kvadratu, a građevinski materijal za nju stoji 155.555 kuna s PDV-om.
Još će toliko, procjenjuje Miščević, stajati vanjska stolarija, dodatna toplinska izolacija, završni materijal pročelja, dozvole i gradnja te priključci, što znači da će kupac dobiti četvorni metar štedljive kuće za oko 2500 kuna. Naravno, zemljište je posebna stavka jer kvadrat može stajati od nekoliko desetaka do nekoliko tisuća kuna, ovisno o lokaciji.
Miščević projektira i kuće koje na godinu troše samo 15 kWh po četvornom, a riječ je o tzv. pasivnim kućama, koje gotovo da i ne trebaju energiju za grijanje. Naime, na godišnje grijanje svakog kvadrata troši se samo jedna litra loživog ulja.
Kad je riječ o hlađenju, mnogi hrvatski arhitekti smatraju da kuća koja treba klimatizacijski uređaj nije dobro projektirana te da se svaka kuća, pa i ona na jugu Jadrana, može tako projektirati da je u njoj ugodno boraviti i tijekom najvećih vrućina. Uostalom, Miščević spominje samo jedan od bezbroj prirodnih načina hlađenja - vodeni zid, koji atmosferu u svakom prostoru čini ugodnom.
Koliko stan troši?
Ne očekuje se da će novi propis značajno povećati cijenu stambenih kvadrata, no sigurno će za nekoliko godina vidljivo smanjiti cijenu održavanja. Fasade koje dobro izoliraju i prozori koji štite od temperature i buke postat će uobičajena oprema, a stanovi se više neće reklamirati samo liftom, talijanskim pločicama i različitim dekorativnim elementima, nego i štedljivošću. Pametni kupci pitat će koliko stan “troši”, a na pametnom tržištu nekretnina štedljiviji bi stambeni kvadrati trebali početi postizati višu cijenu od rastrošnih.
Sunčana arhitektura
Sunčane kuće, koje energiju preko kolektora crpe od sunca, na samom početku stoje desetak posto više nego iste takve koje se griju klasičnim izvorima energije. No, tu razliku vraćaju već za nekoliko godina, a potom vlasniku donose čistu dobit. Naravno, i njima treba energija za dogrijavanje, ali znatno manje nego klasičnima.
Da su hrvatske nekretnine - kuće, stanovi i poslovni prostori - energetski još prilično rastrošne, pokazala je statistika tijekom proteklih vrućih dana, kad je Hrvatska na hlađenje dodatno trošila onoliko struje koliko joj isporučuje nuklearka u Krškom.
Post je objavljen 21.12.2006. u 12:49 sati.