Marketing
ice queen
tu večer su ulice bile puste kao da je netko izbrisao sav život iz tog malog mjesta. možda i ne bi izgledale toliko puste da se gusta magla nije spustila i sebično prigrlila svaki predmet koji se nalazio vani. ulične svjetiljke bacale su slabašku svjetlost i otkrivale pukotine na cesti. ono lišće koje se još uvijek držalo na granama ljuljalo se u ritmu ledenog povjetarca i pričalo o ljudima i njihovim sudbinama kojima je svjedočilo. o ženi koja bi svako jutro u kućnom ogrtaču čitala novine u parku i navečer u prevelikoj jakni i šlapama šetala uvijek istim putem gledajući u pod. o ljubavnom paru koji se svako predvečerje nalazio i razmjenjivao nježnosti na klupi.
o starom bračnom paru koji je svako popodne, dok je još sjalo sunce, sjedio na klupi u savršenoj tišini i pogledom slijedio prolaznike. kao da su željeli stopiti se sa stablima oko njih, ni najmanjim pokretima nisu odavali ni da se uopće poznaju.
slušala je šum lišća i spuštala se niz ulicu sitnim, bojažljivim koracima. '... da je barem jedno od njih ovdje...' pomislila je. '...ne bi toliko razmišljala... bila previše okupirana njihovom neobičnom pojavom...'
odjednom je osjetila nalet vjetra i neobične hladnoće. dignula je ramena tako da joj bude toplije... ali nije pomoglo. uskoro se hladnoća polagano uvukla u svaku poru njezinog tijela i zamrznula svaki dio nje koji je dotakla. osjetila je kako joj koža postaje napeta... kao da se želi odvojiti od nje... bilo joj je hladno, ali iznutra je gorjela... kosa joj je postajala sve svjetlija i svjetlija... disanje isprekidano i tiho... stala je nasred ceste i drhtala...
nakon nekog vremena disanje joj se vratilo u normalu i činilo se kao da je sve u redu. par trenutaka je samo stajala na istom mjestu i promatrala oblike svog vrućeg daha na zimskom zraku. disala je duboko i zrak joj se više nije doimao tako hladnim. vratio joj se i osjećaj za dodir... jedino čudno što se desilo je bilo to što se nije mogla sjetiti kamo je išla. isprva je bila zabrinuta, ali je ubrzo zaboravila na to. nije više bilo ni bitno. hladnoća joj se činila sve ljepšom... ledene točkice na tlu izgledale su čarobno... tamno nebo izgledalo je veće nego ikad... njezina je koža postala nevjerojatno meka...
hladnoća kao da ju je probudila iz dugog sna, sve je postalo drukčije...
samo jedan dio nje je ostao netaknut... jedan dio koji je i davno prije bilo zavijen ledom...
Post je objavljen 21.12.2006. u 01:10 sati.