Aha... Teška je ponekad.
Do sad je Draga bila ta koja ponekad (užasno rijetko) pokaže bubice. I loše se je osjećala zbog toga. Jer joj se učinilo da ih ja nemam.
Večeras joj pokazah da ih imam i ja. Da joj bude lakše.
Zapravo sam presretan zbog načina na koji se dogovorimo. Dobar je osjećaj kad se oboje potrude, pokušaju shvatiti i korigirati svoje ponašanje.
Kad kroz razgovor znaju dokučiti i shvatiti zašto se nešto dogodilo.
Kad onaj tko je zasro to zna i prepoznati. I priznati.
Dobro mi je. Lijepo.
Laku noć, blože. :)
Post je objavljen 21.12.2006. u 00:45 sati.