Marketing
Dunji (nikakvom lišću ili granju)
Siva dunjo crno-bijelog svijeta,
šepurice iz prpošne krošnje,
svilen je vjetar i pun konfeta
on ljušti omot zrele ti nošnje.
Prelakim krokom skakuče zima
i mrsi mrazom vihornu krošnju.
Boba suhoće mukom se klima,
truseć sa sebe posljednju nošnju.
To bješe dunja, voće slaboće,
trpka ko duša u krošnji bića
što tkaju je vjetri, i tka voće,
krošnja od idile, forum lišća.
Zapušta se lišće, a tek granje
jer dunja i vjetri stablu daju
smisao i ljepost, svetost sjaju,
sve preostalo je – postojanje.
Pokojni plode injasta svijeta
paze na te stakalca te zime,
da uz svilen kraj idućeg ljeta
opet blista samo tvoje ime.
Post je objavljen 21.12.2006. u 00:06 sati.