Evo nakon dužeg ibivanja se vratih, inspiriran ni manje ni više nego vremenom darivanja.Sada svi o tome govore, kolko prosječno hrvati potroše na darove, gdje su sniženja i popusti itd. Šetam ja trgom (bana Jelačića) i gledam kako ljudi žure na sve strane s vrećicama u ruci, klinci kako plaču jer nisu dobili željenu igračku (mada će ju dobit pod bor) i slično. It makes me sick!! Ok, volim i ja darivanje, ali ovo je prevršilo svaku mjeru! Djeca svoje roditelje mrze jer nisu dobili novi mobitel pod bor. kakvo je to iznenađenje? Dobiti nešto što očekuješ? Ali zanemaruju da su im roditelji darivali život i da krvavo rade skoro cijelu godinu. Ja štedim 2 tjedna da svojim starcima nešto kupim, skromno nešto tek toliko da znaju da sam im zahvalan na sve. Božić je postao sve, samo ne proslava Isusovog rođenja! Ona toplina kao što vidimo u filmovima, kada obitelj sjedi okupljena za stolom, kako razgovaraju i slave, toga više nema. Sada starci kupe Playstation 3 i djeca ne izlaze po 4 dana iz sobe! Koje obiteljsko okupljanje!!! Ovo ste već sigurno čuli već 100 puta, i ovaj moj mali tekst neče promjeniti situaciju. Ali bar da primjetite to malo oko sebe. Nemojte me krivo shvatit volim ja Božić, ali kada je izbalansiran sa vjerskim praznikom i prigodom darivanja. Jer Meni izgleda to kao praznik koji služi samo za darivanje.
Nisam se javio dugo, ali nadam se da neki od vas još uvijek posječuju blog, vidimo se uskororo!!!
Post je objavljen 20.12.2006. u 18:24 sati.