Marketing
grrrrab zadnji dan-po šumama i gorama
budim se od zime odrvenjen poput ukrasa na pramcu jedrenjaka,iskašljavajući iz pluća bakcile veličine knedle knorrove juhe i psujući sve po spisku idiotu zbog kojeg sam noć proveo izvan topline svoje sobe.lomim si stopalo kada ga zapišavam zaledjenim kockicama mokraće.spuštam se na doručak i guram si nožne palčeve u vreli čaj u svrhu odleđivanja.gladan sam pa se brutalno obračunavam sa eurokremom žvaćući greškom i komad stolnjaka.
domaćini nas zamjenjuju za divokoze pa nam priredjuju planinarenje na olujnim nevremenom zahvaćen jedan od vrhova kopaonika.glumim učesnika u memorijalu smrznutih partizana propadajući u snijeg i urlajući onu borbenu:
po šumama i gorama
naše zemlje ponosne....
oboljevam od kroničnog useritisa kada u snijegu ugledavam tragove vučjeg čopora.temperatura se je spustila opasno ispod 0 pa mi se zaledila voda u koljenu ,a iz nosa provirila siga kao da sam skijaš trkač na 50-kilometarskoj utrci.konačno stižemo na vrh.
vjetar puše tolikom silinom da bi jure radić odmah poželio na ovom mjestu projektirati most.dragi moji fudbaleri sa kvocijentom inteligencije poput polovnog žmigavca neregistriranog stojadina ,jure radić je naš bivši ministar graditeljstva koji je projektirao maslenički most i dao ga izgraditi na mjestu na kojem puše najsnažnija bura u hrvatskoj.most je toliko dana u godini zatvoren za sav promet da se već i djeca na ulici pozdravljaju sa:dabogda ti jure radić pravio most do škole!
vrh se inače nalazi koji metar duboko na teritoriju kosova pa sada mogu ponosno izjaviti da sam nogom kročio na sve republike i pokrajine bivše nam države.
spuštamo se prema planinarskom domu u koji stižem smrznut poput kotleta u frižideru.na ručku filigranski precizno od svih tanjura biram baš onaj sa najvećim postotkom kostiju.
organizatori nas šeću po sibirskoj hladnoći nekoliko puta od planinarskog doma do prenoćišta pa se osjećam ko jebeni jo-jo.
(na slici:otkrili smo da je vaso kriv za zaključavanje sobe,pa ga maltretiramo)
na oproštajnoj zabavi domaćinima zahvaljujemo na odlično organiziranoj razmjeni i poklanjamo im bocu hrvatskog vina(jedinu koju nismo popili ili izgubili putem),bombonjeru sa likom dražena petrovića i navijački šal armade.posljednjim atomima snage se uništavam od alkohola,pa me ekipa tegli poput ranjenog partizana na neretvi.
rastanak na beogadskom kolodvoru od stvarno predivnih ljudi.zvižduk otpravnika vlakova kao da je odsvirao i kraj razmjene.mašem beograđanima naginjući se kroz prozor više od selme iz onog starog hita bjelog dugmeta.umor nas svih savladava pa spavamo u vlaku cijelim putem te umalo produžujemo vlakom za ljubljanu,ali u zadnji čas iskačemo držeći cipele u rukama.dolazim u rijeku,pozdravljam se sa roditeljima i krećem na gužvanje jastuka sanjajući sve one drage ljude koje sam upoznao u proteklih desetak dana:
kostu, miška, katarinu,boška,dražena , tucka,vukašina,vasu,magdalenu,milicu,panjkovića,mariju.....
budim se nakon sat vremena urlajući po stanu:
evo tucko,ustao sam....ne prijeti sa tom bejzbolskom palicom.ustao saaaam!
jebiga,nekih se navika teško odvići:)
knjiga dojmova:
1)niti su svi vragovi sa njihove strane barikade,niti su svi andjeli na ovoj našoj strani
2)marija karan nije najljepša marija u srbiji
3)10 dana fešta prava
išli smo od splava do splava
malo dunav ,malo sava
narodnjaci,alkohol i trava
beograd nikada ne spava
ima srba kao mrava
sve ih čuva sveti sava
cure lijepe da boli glava
ali jedna mi je stvarno strava
u horoskopu znak je lava
probao sam,ali badava
što me neće,baš je krava
Post je objavljen 20.12.2006. u 14:30 sati.