Osim što u zadnje vrijeme šljakam toliko da bi se posramile i one jadne izrabljivane blagajnice i sve druge radnice u
raznim trgovačkim centrima u ovo vrijeme, u zadnjh par dana me je i "krenula" karta.
Ovo vam pišem iz Slovačke(da,da, opet na putu), ali sve vezano oko toga puta je bilo vrlo zanimljivo.
Znalo se da idem, i morao sam na put još u ponedjeljak.
Znate kako ide kada rokovi pritišću, a ne ovisi ništa o vama, nego o dobroj volji partner firme i korisnika.
Šljakao cijeli dan u subotu,sve sredio, obavio subotnje spremanje, peglanje, pranje i sve ostale mile mi aktivnosti.
Obavio čak i par kavica i cugica navečer, i sve u svemu činilo se sve OK.
Problemi su počeli u nedjelju ujutro.Onako me malo počela tresti groznica, malo mi je bilo hladno.
Ok, tjedan prije me bolilo grlo, možda sam prehodao i gripu, nisam previše obraćao pažnju.
Krenuo ja na standardni nedjeljni ručak kod svojih, došao tamo, a meni sve lošije.
Uzeo toplomjer, a ono 39,2.
Normalno, prvo me stara nije pustila da idem doma, nego sam fino legao u svoju staru sobu i tuftao se lupocetima i čajem.
Put sam morao otkazati, u stvari sam ga pomaknuo za jedan dan, sa opcijom i daljnjeg pomaka.
Barem sam se fino odmorio, jer sam imao namjeru šljakati još malo popodne.
Navečer sam i skužio šta mi je.Naime, negdje sam pokupio tzv."Crveni vjetar"(Erizipel), jebeni streptokok koji ti uđe u tijelo kroz
jebenu ranicu na koži.Poslao sam sve lijepo u K...c, jer mi se to dogodilo i prije dvije godine.
Mogući scenarij je ovakav, držiš se za rukohvat u tramvaju, pokupiš to sranje na prste, zasvrbi te na nozi, počešeš se, a malo sranje uđe kroz
neku ranicu ili pukotinu na koži koju niti ne vidiš.Pouka, ne češi se kad svrbi,jer nikad ne znaš što imaš na prstima.
No dobro, dosta opisa, dobra vijest je da temperatura prođe u roku od 24 sata, a oteklina na potkoljenici će isto proći brzo.
Iskoristio sam priliku i ostao se odmarati još i u ponedjeljak, ali jučer sam morao na put.Ma htio sam izbjeći gužve koje će nastati u petak,
kad sva raja navali doma za Bižićno-Novogodišnje praznike.
I krenuo ja tako jučer.
Prva stanica, Rent-a-car.Dođem tamo, a obavijest visi, dolazim odmah.Frajer otišao malo na kavicu.
OK,nisam dugo čekao, 5 minuta, ali počelo je počelo.
Druga stvar, nema auta koji sam naručio(Ford Focus), nego mi daju Opel Astru.
Ista klasa, kaže frajer.Je ista, ali Focus ima malo udobniju i prostraniju unutrašnjost i bolji je za ljude moje konstitucije.
Ali , nema beda, pa to je samo 530 km za voziti.
Krenuo sam pokupiti stvari, to obavio, ali onda zapeo u gužvi u Zagrebu, tu izgubio još pola sata.
Na putu je bilo sve OK do Graza.Kad tamo, gužva naravno.Idem i razmišljam da li skrenuti ili ne u Seiersberg, barem da obavim nešto što neću morati na povratku.
Sredio Seiersberg, Metro, odustao od Ikee i krenu dalje.Negdje na putu do Beča naletio na maglu, sklisku cestu...
Užici vožnje.Kod SCS-a pred Bečom, u trenutku nadahnuća, skrenuo i odlučio skoknut do Ikee, koja mi je usput.Kobna greška,Ikea tamo radi pon-sri samo do 19 sati, a ja uletio
baš tada i naravno da mi je trebalo pola sata da se iskobeljam, jer, pogodili ste, svi krenuli iz shoppinga doma.
Dalje nije bilo problema, osim kaj sam htio promijeniti lovu u mjenjačnici koja nije radila, pa su me oderali na kursu na benzinskoj kad sam točio benzin.
Hebi ga, bad luck, ne primaju American, a Master i Visa mi dolazi na naplatu, pa je baš jučer bila u blokadi.
Ok, dovukao se do hotela i pomislih da bu sve bilo ok, ali...
... onda još dođem danas ujutro u firmu ovdje i nema mi zgodne tajnice, nego neka stara, i sad recite da nisam baksuz!
Post je objavljen 20.12.2006. u 14:19 sati.