Sve mi se nekako čini da ću poludit, ostavit sve i otići na turneju sa bendom.
Bend ne sluti što spremam, ja uopće nisam član, nisam ni grupie. Samo se slučajno pojavim na njihovim koncertima, zgrabim mikrofon i odrecitiram recept za "Killer tortu" ili kaznu koju sam pokupila švercajući se u gradskom prijevozu, onu jubilarnu, stotu...priredim mikrofoniju od koje pucaju bubnjići, čaše, cvike...pa se na kraju uz duboki naklon brzo povučem da ne popijem batine.
Mišljenja sam da katastrofalne koncerte ne možeš još više upropastit upadom poludjele žene na hormonima. Na koncu to može ispasti prava zabava... zamislite samo bend sa svom mogućom elektro opremom i instrumentima kako rade neopisivu buku koja na trenutke zvuči kao šamanska zazivka i sad upadne neka šizika, zabaljezgari štivo u mikrofon seksi altom i sva zapetljana u kabele, ode...sruši nešto...
Taj bizarni intermeco zasigurno je zanimljiv njihovoj malobrojnoj publici pa će svi pričati po gradu kako neka ženska sabotira koncerte, što je izvrsna reklama, a meni posluži kao ispušni ventil. Meni je to potrebno kao litij depresivnima. Bendu se baš ne sviđa što njihove nastupe koristim u terapijske svrhe, ma tko ih šiša...još su zeleni da shvate pravu čar naših zajedničkih nastupa. Strah koji sad osjećaju prije svakog nastupa pitajući se hoću li se pojaviti uništava tremu, svaki put zvuče sve bolje, buka onda ima smisla, katastrofa se približava...sviđa mi se ta naša sinergija.
Odlučila sam ih pratiti u Ljubljanu. Kreću sutra, koncert je u petak. Pripremila sam kratki odlomak iz knjige koju sad čitam, Momo Kapor: "Lep dan za umiranje", mislim da će to bit dosta, a ako Slovenci budu htjeli bis u rukavu uvijek imam skriveni recept...Kako se pravi hib (delicija od suvih smokava sa dodatkom ruzmarina, koromača ili lovora, može badem ili orah).
Spremna sam za Evropu gdje je rumena=žuta, a zahod=zapad...imam i kameru...oni nemaju pojma...
Post je objavljen 20.12.2006. u 13:44 sati.