Marketing
Poštena trgovina?!
....
Najeksponiraniji predstavnici britanskoga libertarijanizma žestoko su se obrušili na pokret koji se, kažu, grana u ljupki trolist: poštena trgovina (fair trade), organska proizvodnja hrane i kupovina lokalnih proizvoda. Ono što “zeleni” obećavaju pobornicima su, smatraju u Economistu, ekonomski nedokazive gluposti.
Kao prvo: za organsku proizvodnju hrane, tvrdi Economist, treba više zemlje nego za biljke uzgojene uz pomoć konvencionalne poljoprivrede.
Drugo: kada bismo prešli na tradicionalne načine uzgoja, uz pomoć komposta i rotacije usjeva, sadašnju bi površinu usjeva trebalo utrostručiti da se proizvede jednaku količinu hrane. Znači - prijetila bi nam glad.
Treće: “poštena trgovina” sjajno zvuči, ali plaćanje veće, poštene cijene za sirovine poput zrna kave samo unosi nered na tržište. To, ističu surovi ekonomski realisti, ne dopušta tržištu cijena da se regulira samo. Jer ako je cijena kave sada niska, to samo znači da je ima previše i njezina bi cijena sama od sebe porasla kada bi se seljaci sami, pritisnuti manjkom zarade, preorijentirali na uzgoj drugih kultura.
Poštena trgovina, odnosno plaćanje više novca za isti proizvod pod uvjetom da više novca stigne u ruke seljacima, ne funkcionira: Economistovi su stručnjaci izračunali da samo 10 posto onoga što se plaća pod motom “poštene trgovine” stigne do uzgajivača.
U Economistu su se usput obračunali i s idejom da je ekološki održivija kupnja sezonske hrane od lokalnih proizvođača hrane, i tu je njihov argument najmanje jasan. Jer prema nekim izračunima prijevoz namirnica u malim količinama iziskuje veću potrošnju goriva i stvara veću štetu okolišu. Umjesto da se golema višetonska pošiljka salate zimi jednim letom preveze s Novog Zelanda u Englesku, mali potrošači voze mnogo malih ruta automobilima od kuće do lokalne farme i natrag.
U podtekstu, jasno je da urednike Economista najviše od svega smeta utopijska premisa storije o “etičkoj kupovini”: da odlazak u pravedničku kupovinu u Manchesteru može donijeti nešto dobro siromašnima na Madagaskaru. Nema ništa od toga, poručuju u uvodniku: jedini pravi način mijenjanja svijeta jest onaj koji smo imali i dosad - kroz dugotrajne i zamorne političke pregovore politički najmoćnijih zemalja svijeta koje bi se, da se na tren urazume, umjesto za “poštenu trgovinu” opredijelile za “slobodnu trgovinu”. A to znači da bi europske krave izgubile pravo na smiješno visoke subvencije od oko 800 dolara, što onemogućava proboj krava iz Trećeg svijeta na europsko tržište. Treba nam globalno rješenje dečki i cura u skupim odijelima, a ne skupina suvremenih hipija koji su spremni žrtvovati samo djelić svoga, od 70-ih godina prošlog stoljeća malo ojačalog, bankovnog konta.
....
Post je objavljen 20.12.2006. u 12:18 sati.