Marketing
Šiške prebačene preko dubokih očiju..
Grizemo se..
Savjest.
Predodređeni za glupost.
Telefon u ruci.
Po dlanovima razlivena zelena tinta.
Prinosim prste usnama.
Opće zgražanje.
U zjenicama opet crni obrisi.
Nacrtani osmjesi.
Purpurno obojene usne.
Plač.
Ogrlica je kliznula ni bijeli vrat.
Završila na tepihu.
Neka leži. Dolje.
Sama, crna.
Otežano disanje.
Tamni korzeti stisnuti uz tjelesa
djevojaka. Najtužnijih.
Nadasve drugačijih.
Nazovi i ti mene.
Želim. Opušteni prsti
niz rub kreveta.
Pokrivači od baršuna.
Tinta. Crvena ovaj put.
Gotovo je.
Gotovo je
E da. Ovo nije pjesma.
Samo izljev trenutne inspiracije.
Riječi. Jedna do druge.
Sklad.
Ne želim se svađati.
Pokušavam biti dobra.
No ne ide.
Ne preseravam se pred mesarima.
Niisam najljepša u razredu.
Ipak meni nije od životne važnosti odabrati
odgovarajuću maskaru.
Cure, nemojte se odmah pronaći u ovome..
Ne mislim na vas.. hehehe...
Inače se želim družiti sa cajkama..
Daa. I ja mislim. Hehe..
Pokušala sam biti dobra.
Ne buniti se. Ne vikati. Htjela sam im reći to u lice.
Sve što mislim. No neda mi se
nadglasavati.
Družim se s kim hoću.
S takvima neću.
Moja osobnost ne
odgovara cajkama.
Ni njihova mojoj.
Ja sam svejedno drugačija.
Nisam namrljana najnovijim
sjajilom i ne nosim
naj minicu iz New yorkera i nisam udaljena milijun
svjetlosnih godina od stvarnosti.
Vrijeme prolazi.
Glazba Sonate Arctice tako opušta.
NE CAJKE!!
Post je objavljen 20.12.2006. u 10:04 sati.