Cijelu noć nisam spavala.
Bolio me …hm, zub… ili grlo… ili uho? Nešto me boljelo, ali kad sam se probudila više nisam bila sigurna što.
Uglavnom nisam baš ugodno provela noć.
Okretala sam se u krevetu, premještala jastuke, čak sam se bila pokrila jastukom preko glave.
I sada brojim sate do kraja radnog vremena da mogu otići doma spavati.
Vrijeme je ionako kao stvoreno za spavanje – kiša, snijeg, tmurno nebo.
Jedino me na životu održava pomisao da radim još samo sutra i prekosutra, a nakon toga sam slobodna čitava 4 dana. JUPIIII!
Dragi mi je bolestan, šmrca, kašlje i promukao je. Nadam se da će ozdraviti do petka pa da možemo otići u Zagreb. Toliko za sada od mene… Pozdrav
Post je objavljen 20.12.2006. u 08:52 sati.