Kad krene u glavi zvrndati pedesetak budilica nije trenutak za raščlambu čak ni običnih svakodnevnih poslova. Prvo treba stišati nemoguću buku. Iskusni znanstvenik znao je najbolju metodu: pričekaj dok se budilice redom ne prestanu javljati.
- Daj malo sladoleda. Imaš onaj japanski. Onomikomuri, tako nekako se zove – zamoli Danielu, sadašnju vrhunsku slastičarku, a već sutra vrhunsku molekularku.
Mala je samo kimnula glavom i brzinom strujnog kruga nestala i vratila se sa sladoledom prelivenim sojinim izmuskom i kuglicama s okusom zelenog čaja.
- Evo, dragi znalče, svega pa i japanskih slastica. Vidim da ćemo uspješno privesti kraju sve što nam se pokaže nerješivim. Sve ćemo riješiti, ja to znam. Ja to osjećam – govorila je ljupkim glasom Daniela i pokazivala prstićem u svoje pretoplo srce.
- Možda bi trebalo vidjeti Heideggerovu poliglotsku stranu. To bi moglo voditi korak bliže. Imaš li što recimo na koptskom? – rekao Tomeković tek toliko, da naglasi krajnost.
- Kako ne bi imala!? Ne pitaj. Imam ali samo jedan. Na starokoptskom, evo.
Čitao je ali od siline riječi nije ni stigao hladno razmotriti što bi se ispod teksta moglo kriti:
Šalje: ernest.heidegger@zg.htnet.hr
Prima: daniela@gmail.com
Predmet: Bilo bi mudro sve noći provoditi budan uz tebe
Datum: 27. srpanj 2005 09:18
Pomišljam koliko bih bio bogatiji da iz noći u noć uvijen tvojim uvojcima promatram kako kroz njih proniču snovi o ljubavi.
Možda još više u snovima nego na javi ulaziš u tajnu ljubavi sluteći da u njoj leži odgonetka o razlozima zbog kojih smo nikli iz praha i zraka.
Mrsim ti kosu i osluškujem jedva čujni razgovor s onostranim prostranstvima na kojima tražiš mogući zavičaj. Čini se da bi se mogla osjećati kod kuće u najsitnijoj kapi mlijeka negdje u dnu Svemira ili u najvećem kristalu ljepote većem od tisuća svjetlosnih godina.
Dok te gledam odsutnu čini se da te vidim kako plešeš u mnogim drugim stvarnostima. Svuda te dočekuju kao njima poznatu djevojku. Njihova si. Ne daš im se potpuno, ali oni te osjećaju svojom.
Prislonio sam uho da čujem kako dišeš. Tvoj dah je iz drugih krajolika. Kroz tebe će se tamo u daljinama probuditi posve nove slike kakve je priroda tek počela stvarati kad je pročitala tvoje stihove.
Sve prirode, i one najdalje, i one pradavne, i ove jutrošnje čitaju stih po stih nastao u tvojoj toplini i učeći iz njih nastavljaju graditi dvorce od sve čišće ljubavi.
Pametno je što sam budan i što mi kroz tvoje uvojke prodiru na dlan ljepote svjetova. Kut usana ti se jedva primjetno pomakne. Možda mi se smiješiš.
Provjerit ću. Ljubim ti kut desne usne. Da, tu je pohranjeno carstvo užitaka. Nema mu kraja. Dodirnuti usnama kut tvojih usana, da, tu se ulazi u zemlju koja ne zna ni za što drugo osim za bliskost sa mnom. Tu bih mogao ostati zauvijek.
No znam da je tvoja mudrost svuda gdje si ti i da ću se uvijek moći vratiti tvojim usnama. Gledam ti zatvorene zjenice. Spavaju li ikad? Gledaju me kako ih gledam. Dođi u moju dušu, kažeš mi zjenicama.
Ispunjen silnom ljubavi sići ću u sve tvoje dubine bez i najmanje strepnje. Prihvaćaš ljubav koja je sva od tebe i za tebe.
Dok naše ljubavi postaju jedna ljubav drznuo sam se i poljubio te u dojku.
Tu sam ostao bez sjećanja. Ne znam gdje sam bio i što se dogodilo.
Opet sam tu na tvojoj dojci. Stali su satovi. Slušam pjesmu u dnu tvojega bića.
Znam da ćeš pjesmom reći sve što sam vidio na ovom putovanju s tobom.
Nešto ranije zbunjen zvučnom kakofonijom sada je bio zbunjen tišinom koja se iz poruke javljala kao vlastita jeka. Tišina je prekrivala tišinu, odjekivala uklizavajući se u sebe samu.
Daniela je pričekala da se Tomeković probudi. Čim je pokazao prve znakove pribranosti požurila je da na pitanje - koje nije ni stigao postaviti a ona, brza u svemu a posebno u lovu na misli, već ga je čula – što potpunije odgovori.
- Moj daljnji rođak kojemu sam velika ljubimica, profesor teologije Stjepan Lopoč, preveo mi je poruku s originala. Nije za vjerovati, Heidegger ju je pisao na starokoptskom. Danas je malo ljudi koji ga znaju. Ova ekipa koja je prevela Judino evanđelje sa starokoptskoga možda jedina može reći da dobro poznaje taj jezik. Znaju ga skoro koliko moj najdraži Heidegger!
- Daniela, dušo. Sladoled je stvarno bio izvrstan. Mejlovi doista tu u računalu postoje. Ali, molim te, nemoj me zajebavati! Nemoj i nemoj! Već si me učinila djetinjastim. Već! Poznamo se tek koji sat a već sam kao neki mali Tomek, već ližem sladoled i upuštam se u bajkice. Djevojko, pozvat ću tvog gazdu Sandra i požaliti mu se da me njegova vrsna kuharica jako dobro kuha i zajebava. Hoćeš da ga zovem?
- Joj, nemoj! Sandro je dobar čovjek ali nije praznovjeran jer se još nije onak do balčaka zaljubio. Gdje bi on mogao shvatiti kad i ti svako malo posumnjaš. Sve sam ti od srca rekla, a gle, sad! Gdje bih ja, obična mala pekmezarka smjela zajebavati čovjeka tvog formata... Slušaj još ovo! Heidegger je bio u Egiptu na nekom natjecanju i upoznao se s koptologom dr. Alacalom Galianom de Torrijosom. Taj je jedan od onih koji su preveli Judu. To je bilo dovoljno da Heidegger dobro svlada koptski i da mi pošalje mejl na tom mrtvom jeziku...
- A što su zapravo tako puno vremena, ako sam razumio cijelo jedno popodne, radili Heidegger i taj alkalni doktor? Proučavali egipatske dinastije? Gradnju piramida?
- Ne, ne to. Doktor je molio Heideggera da skoči u nekakvu vremensku rupicu koju je vidio u tom četvrtom stoljeću poslije Krista. Tu je Heidegger trebao naći original s kojeg je prevedeno Judino evanđelje na koptski. Moj mili je skočio, vratio se, dalje ne znam. Znam samo da odonda dobro vlada koptskim.
Post je objavljen 20.12.2006. u 01:48 sati.