Marketing
predbožićni post pun dojmova...
i sad pred spavanje, kad znam da više od svega trebam san, a nekako se ne želim odvojiti od kompjutera, nekako ne želim još leći u krevet...
danas smo bili u posjetu sos dječjem selu (i ja sam se iznenadila kad sam saznala da sos ne znači "upomoć" nego kratica od "societas societatis") i bilo je...u svakom slučaju dojmljivo i lijepo.
obožavam kreativne profesore koji nas žele voditi svuda, pokazati nam "ovo je psihologija. i ovo. ne one suhoparne činjenice u knjigama. "
uvijek pogode ravno u srce, te tužne životne priče djece.
danas mi se javio jedan davni prijatelj. koji me potaknuo na veggie- odabir. jedan već upisan u "otišle iz mog života". nisam mu ni stigla reći da se umjetnička strana mene nije uspjela upisati na dizajn. da sam odabrala psihologiju. da sam našla ljubav. pravu, iskrenu ljubav. njega nije bilo da čuje. dvije duge godine.
nisam to očekivala, ali lijepo je znati da se neki ljudi ipak vraćaju. natrag u naše živote.
da prešutni, tihi rastanak ne znači uvijek kraj.
jedva čekam Božić, i praznike...mali predah od velebnosti Zagreba i konačni povratak Doma...
da, znam, dom je tamo gdje je srce. moje je (malo) srce ipak najčešće tamo, na zapadnoj obali Istre.
nekad je i ovdje, zapravo uvijek je ovdje, "dva srca iznad duše".
nosim ga sa sobom.
sa mnom je na faksu, sluša dosadna i manje dosadna predavanja, nažalost sa mnom uči i piše praktikume.
druži se sa mnom i izlazi van, čak i pije sa mnom, pleše i zabavlja se.
(u rijetkim trenucima kad to stignem. u zadnje vrijeme jako rijetkim)
jadno moje malo srce.
nije njemu lako.
:))))
želim ići doma. tako želim ići doma.
još malo, samo malo...
još samo jedan kolokvij, jedne vježbe, jedno predavanje, jedan tjelesni i četiri seminara.
jedno druženje na koncertu i pakiranje stvari.
otprilike 41 i pol sat. (malo srce, ako ti se da, izbroji točnije:)
zzZzzzzZZzzzZZZZzzzzzZzzzZzzzzZZZZZzzz
Post je objavljen 19.12.2006. u 23:48 sati.