Marketing
Anđeli...
U ovo Božićno vrijeme pala mi je na pamet još jedna prigodna tema… Neki dan sam dobila letak s mnogo podataka o anđelima: općenito o njima, njihovoj podjeli I o tome što svaki anđeo posebno štiti itd. Inače me anđeli kao anđeli fasciniraju i u umjetnosti, i naravno, kao nešto što postoji (ili možda za neke ne postoji) pa sam našla jedan super link o tome i prenosim neke zanimljive informacije…
Riječ anđeo vuče korijene iz grčke riječi «aggelos», što znači poslanik, vjesnik ili glasnik. Javljaju se u Bibliji kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju, javljaju se u snu ili slave boga na nebesima. Oni su posrednici između Boga i čovjeka.
Anđeli su nematerijalna bića, bespolna ali u muškoj ili ženskoj energiji, savršena jer gledaju lice Božje i služe mu na nebeskom dvoru. Svoju poruku prenose u prvom licu, ukazujući se kao direktno Božansko očitovanje.
Postoji anđeoska hijerarhija, prema kojoj u prvi red spadaju serafini, kerubini i prijestolja, u drugi red gospodstva, sile i vlasti, a u treći red poglavarstva, arhanđeli i anđeli – zaštitnici ljudi i naši anđeli čuvari.
Premda možda zvuči malo apstraktno, ali uvijek sam vjerovala da postoje negdje ti neki anđeli, neka bića koja nas štite i čuvaju, jedan za svakoga od nas, koji je uvijek tu negdje. Kao mala sam uvijek zamišljala da jedan nevidljivi anđeo uvijek stoji iza mene i ide kud god i ja idem. I sad vjerujem da negdje postoji jedan MOJ anđeo, koji me pozna kao što ja poznam samu sebe, možda još i bolje, koji uskoči u pomoć kad je to potrebno i moguće. Samo, razlika je u tome što ne mislim da je to svaki put neko nevidljivo I nepojmljivo biće. Sad mislim da anđeo može biti bilo tko, neka osoba iz mog svakodnevnog života, koja ipak nema krila, ali je sigurno tu s razlogom. Možda ne osoba koju ja dobro poznajem, možda netko tko će uletjeti u nekoj kriznoj situaciji, razveseliti me osmijehom, ispričati mi poticajnu priču, slučajno mi stati na put…I sigurna sam da ja takve situacije nikad ne prepoznam otprve nego tek nakon nekog vremena shvatim da je taj čovjek ili žena nešto posebno I da je došla tad kad mi je bila najpotrebnija. Možda je netko od nas nekome anđeo?
Zato obožavam razne slike anđela…
U počecima slikanja anđela prikazivani su kao mladići u bijelim haljinama, bez krila, ali u četvrtom stoljeću «dobivaju» krila, najprije bijela a zatim šarena i zlatna.
Renesansa je uvela uz anđele i male putte – gole dječaćiće i anđelke, kao direktni uzor na antičke amore i kupide. Karakteristični za to doba su i anđeli svirači.
Barok je u povijesti umjetnosti najviše volio anđele, koji je u njima vidio sponu neba i zemlje, uostalom kao i u svecima.
Nikada prije ili poslije nije bilo toliko razigranih anđela i to ne samo na slikama ili oltarima nego i na štukaturama, freskama, liturgijskom posuđu, odjeći, ogradama…
Danas se ponovno javlja interes za prikazivanjem anđela i to u svim stilovima koji se danas koriste.
Od realizma do apstrakcije u svim mogućim nijansama slikarstva svih svjetskih stilova prikazuju se anđeli koji više nemaju zadane forme stilova nego nastaju kako ih slikari kanaliziraju u svojim vizijama. Ali ipak svi posjeduju nešto zajedničko a to je onaj osjećaj, vibracija koju osjetimo kad vidimo sliku anđela pa pomislimo ili glasno kažemo anđeo, a kažu da je dovoljno samo prizvati…
Post je objavljen 19.12.2006. u 23:43 sati.