Moja molitva nema melodije;
Ni riječima je ne kazujem,
a znakom je dočarati ne mogu.
Tek moje oči pjevaju odu Tvojim koracima…
Uplašena tišinom,
Tražim posljednju kaplju snage
Kako bih pustila je letjeti
Pod Tvoje nebo
Ne plašim se da me ne razumiješ,
Znam da smo ja i ti odavno bezrazložni suputnici;
Ti me pratiš,
Dok u prašini tvoje utabane pute tražim
Oni ne čuju Tvoj poj
Jer zagluši ih buka života;
Moje ne bijaše tih,
No tvoja me vodila nota…
Katkad osjetim da si sjetan,
Pa i mene obuzme tuga;
Vidiš, kako čudni smo ja i ti –
Dva bezvremenska druga.
Ponosim se tvojim hodom
Istina, i ja nekad skrenem sa puta
Al' uvijek nađe se ruka
Da međ' tvojih me toplih vrati skuta.
Zlatasti nam se osmjesi u jutru sjali
O Bože, zar smo skupa išli bez pjesme
I kad bijasmo mali?
21.3.'06.
Post je objavljen 19.12.2006. u 22:17 sati.