Danas cijeli dan ramišljam o tome kako je život zapravo nešto stvarno čudno,a ljudi su svi zapravo isti...eto,vozim se u tramvaju s dvije frendice i one pričaju kako su im neki ljudi iritantni.Ja ih slušam,slušam,kad odjednom ispalim:"A vi,kao,niste?!"Naravno,one su me odmah čudno pogledale i pitale što mi je...
Zapravo,ja mislim da su svil judi užasno iritantni.Razmislite,zar postoji netko za koga nikad,ali ama baš nikad niste pomislili da je iritantan,dosadan,nametljiv ili bilo što slično?Mi smo ljudi stvarno neka čudna bića-u stanju smo istodobno voljeti i mrziti,u stanju smo povrijediti najboljeg prijatelja,u stanju smo lagati svima oko sebe,pa čak i sami sebi,u stanju smo diči ruku na nekoga,a i na sebe same.Nevjerojatno je kako smo zapravo,unatoč svoj tehnologiji,znanstvenim otkrićima i uspjesima u svim granama znanosti zapravo jadni,boležljivi i ranjivi.Čovjek je,kad se makne sva tehnologija,zapravo životinja-i to životinja bez dlake kojom bi se mogla ugrijati,bez pandža kojima bi mogla uloviti hranu,bez snažnih zubi...
No,nema veze,mi imamo svoju tehnologiju,pa živimo sretno i zadovoljno...da,malo sutra.Ipak,čovjek je izuzetno inteligentno biće sposobno napredovati u gotovo svemu u čemu može,i to nitko ne može poreći.
Ali,kako možemo biti tako pametni,u svemu dobri,samo jedni prema drugima takvi gadovi,kako možemo sami sebi i svojim bližnjima nanositi bol?Depresija,reći ćete.Ma kakva depresija?!Tu riječ je čovjek izmislio da se njom može izvući iz neprilika.Za sve optužuje depresiju.Depresiju zbog PMS-a.Depresiju zbog južine.Depresiju zbog prometa.Ne znam,ja mislim da mi pretjerujemo s tom depresijom,kao i s njenim uzrocima.Kažu da se ljudi ubijaju jer su u depresiji.Ma dajte,molim vas.Ljudi se ubijaju ili jer su užasno glupi ili jer su užasno ludi.Za samoubojstvo moraš biti izuzetno psihički labilan.Ne treba ti nikakva depresija.I još,što je najgore,kažu da moraš biti jako hrabar da sam sebe ubiješ.Hrabar?!Pa što je tu hraboro?Samoubojstvom bježiš od problema koji bi mogao riješiti,ali ti se,eto,baš ne da.I tako,lakše ti je skočit kroz balkon nego se ispraviti ono u čemu si pogriješio ili potražiti pomoć od prijatelja,ako ti je potrebna.Ne,nisi hrabar ako ubiješ sam sebe.Nisi hrabar.Hrabr si ako se žrtvuješ za dobrobit drugoga.Hrabar si ako napraviš nešto za nekoga.Hrabar si ako pomogneš bakici prijeći preko ceste.Hrabar si ako pomažeš prijatelju naučiti matematiku,umjesti da se izležavaš doma pred tv-om.Hrabar si ako se brineš za druge,ali i za sebe.Za mene je to hrabrost.Za mene je hrabrost nešto što svatko ima,ali mora otkriti.
Da,ljudi su iritnatni-svi.Ali,moramo pokušati biti hrabri i to podnijeti...jer,i mi smo samo iritantni.
No da...eto,možda ovaj post nije baš povezan ali...hehe,pa nisam već dugo pisala,moram se opet naviknuti.No eto,sad ću imati malo više vremena pa ću se potruditi malo više pisati. Pozdrav svima,dragi moji,i hvala svima koji me se sjete posjetiti premda ja i ne posjećujem njih. Hvala! :=)
Post je objavljen 19.12.2006. u 21:20 sati.