Marketing
More trouble than it's worth...
Usprkos mukama koje su trenutno prisutne u mom zivotu, ove dane je bilo zabavno. Provod od subote mozete vidjeti na Teejinom blogu! Nju cu laganini ubit kakve je to slike stavljala
...ali neka, neka...sljedeci put kad s njom izadjem, nosim fotic i vrebam priliku
...Teeja, Teeja, paparazzu jedan!
Uz ozbiljne muke, muce me i one tipa kako i gdje i sta za novu godinu, ali racunam na to da ce nesto iskrsnuti zadnji dan ko i uvijek!
Peppersi se jos uvijek slusaju naveliko, cula sam da su nominirani za 6 Grammyja i nadam se ad ce odnijet bar pola!! Zasluzili su!
Čitajuci na rhcp blogovima i stranim forumima, vidjela sam da ekipa koja je bila na koncertu uglavnom dijeli moju impresiju Anthonyja. Pa nadam se da ce gospon Prezgodni jednom i procitati što publika misli o njemu i njegovoj interakciji s publikom, i zamisliti se!
Mozes si mislit!
Dotad mi cemo padat u nesvijest od samog pogleda ne njega (aludiram na opci kaos na nekim njihovim koncertima) i gomilat njegove slike na kompovima, dok njega nece jednostavno biti previse briga! Jebes to, kad su tako popularni i nebi nigdje stigli kad bi udovoljavali svim fanovima! Zato i nisam sigurna dali da se uopce uclanjujem u njihov sluzbeni fan club, i dajem lovu, kad neznam koliko ce mi to zapravo koristiti. Sad, tu trebate ući vi da me razuvjerite...a mislim da i nece biti tesko!
Evo i par mojih nagomilanih slikica Antha, da post nebude bas bez slika:
Prigodno - Anthony Santa
Sexy as always
ANTHONY REVEALS IT ALL (a sad vi pogađajte Šta)
-znam da filmić traje malo predugo ali vjerujte mi, isplati ga se pogledati do kraja jer šećer, kao što svi već znate, dolazi na kraju...
Nisam dugo pisala, ali razlog tome je bila prezaposlenost nekim drugim, vaznijim stvarima...Bavila sam se pisanjem clanaka za moje srednjoskolske novine, a teme su bile putopis Berlina, RHCP koncertu Milanu, PEARL JAM koncert u Zagrebu i Top lista zavjera. Ta 4 clanka su mi dobro sjela i sa uzitkom sam ih pisala! Ovaj ce put, ljudi citati, zapravo ono sto je zanimljivo(kako umisljeno od mene), a ne sta ucenici misle o ulasku u EU! 
hehe
Kao sto u naslovu pise mucile su me i muke koje muce svakog maturanta - gdje na faks?
To pitanje me muci jos uvijek, iako nisam jedna od onih koji zbilja nemaju pojma kud ce sa sobom u zivotu! Za sebe znam da sam tipicni drustvenjak i da me prirodni predmeti poput matematike, fizike, i kemije apsolutno ne zanimaju. Svaka cast vama koji volite te sve silne zagrade, dvojne razlomke, polarne i nepolarne molekule... Pratila sam svoje misli i surfala po raznim stranicama na netu koje bi mi mogle vise reci - mislim na neku vrstu upitnika koje mozete tjesit da bi doznali koje vam zanimanje odgovara. I nakon toga dosla sam do zakljucka da mi, od svih tih zanimanja koje se nudi (a zapravo ne nudi ih se puno ako u isti koš stavite stolare, kožare, postolare i sl - bez uvrede ikom), da me najvise zanima NOVINARSTVO! Taj posao bi ujedinio moje zelju za poslom koji nije monoton, posao koji zahtjeva poznavanje jezika, posao koji ti omogucuje da stupas u kontakte s ljudima iznova i iznova, u zelji da saznas vise o njima! Moja znatizelja i zelja za radom i uspjehom, mislim da bi me dovela veoma daleko...makar bila prvo potrčko...Mora se odnekud krenuti...Jer novaca nema uvijek
...a ni srece, da cim zavrsim faks, dobijem posao novinarke...Kao primjeri nam mogu posluziti toliki slucajevi zena sa zavrsenim faksom, i to ne bilokakvim faksom, koje danas rade kao čistaćice, samo da bi si nesto zaradile!
Nedavni sastavak koji smo morali pisati pod hrvatskim, potaknuo me da se ponovo stavim na muke, iako bi kad tad to trebala uciniti. Tema koju sam ja odabrala bila je - "Imam san"! Ta tema mi se ucinila najblizom, a sad da ne zamaram profu svojim zeljama i snovima da upoznam Pepperse, bacila sam se na obradjivanje ovog drugog sna!
Taj moj san se kosi sa mojim ambicijama i zeljama za buducnost. Specijalni efekti koji se u mom snu nalaze, nisu moguci u stvarnosti.
Nisam ni mislila da cim zavrsim faks, budem Goran Milic, ali nazalost, dok sanjam ne postoji toliko zapreka koliko u pravom zivotu. Prva mi je zapreka, ova faking zemlja koja ustvari i nije tako losa, ali opet ne nudi pregrst mogucnosti koje mogu naci u nekim susjednim zemljama. Dakako, onim zapadnijim :) Once again, bez uvrede...
Fabula koja se provlaci kroz moj zivot, postaje sve kompliciranija i kompliciranija i to mi se nimalo ne svidja... Pokusavam sa svake strane skupiti neke informacije koje bi mi mozda olaksale odluku ali uvijek dobivam polovicne odgovore i na kraju kad ih zbrojim dobijem čistu nulu na kraju.
Polovica mi prica onu dobro poznatu pricu - "Tina, samo ti slijedi svoje snove i tako se neces naci u situaciji da se jednog dana ustanes i zapitas sto radis na tom poslu", a polovica pak prica - "Tina, u novinarstvu ti nema kruha i danas svaka budala moze biti novinar, sa potpuno desetim zavrsenim faksom". I sad kog da slusam kad svi imaju pravo??
Poludit cu jos vise jer svi oko mene pricaju kako se od drugog mjeseca sljedece godine moraju prijavit za pripreme za faks, a ja ludim jer neznam nista. Dobro ne bas nista, ali kad nisi siguran, to je ko da nemas nista! Sve mi je ostalo u ovom trenutku sekundarno. Od drugih ponekad trazim da prepoznaju moje kvalititete, potencijale i time zelim potvrdu. Potvrdu da sam ispravno odlucila. I kad je dobijem, opet me cekaju ove iste muke. Ja nezelim igrati na kartu - mamica i tatica ce mi pomoci svojim novcem jer ga nece uvijek biti. Ako ne racunam samo na sebe, zavrsit cu u slijepoj ulici jer me kad tad netko moze prestat vodit ili pomagat mi.
Racunajuci na to da uvijek mogu, i sa zavrsenim nekim desetim faksom, upasti u neki novinarski posao, razmisljala sam da studiram jezike. Oni ce nam, ulaskom u EU itekako trebati! Opet i tu postoji problem jer, vec sa zavrsenim tecajem nekog jezika mozes dobiti certifikat i on ti u poslu moze pomoć... I zašto onda uopce ići studirati jezike?
Znanje je danas, nazalost, ne toliko vazna karika u nasem drustvu i sve se vise cijene spretnost i snalazljivost. Ne poricem da ga treba imati.
Mozda ovoliku dramatursku atmosferu samo ja stvaram, a mozda su za to krive prilike u kojima zivim.
Pesimizma ce kod mene uvijek biti, ali i žarke želje za uspjehom. Drzite fige da u ovom dragocjenom vremenu preko praznika razaznam sto mi je bitno i odlucim pravilno! Na tronu cu se, bar u mojim snovima, naci tek onda kad u stvarnosti svoje realne mogucnosti pretvorim u prakticnu cinjenicu. Tada ce specijalni efekti biti jos bolji, nadam se. Ono što sigurno znam, je da cu ovog Božića, prije svega poželjeti da moje brige i sumnje nestanu i da imam čisti put pred sobom. Jedino tako imam preduvjete za uspjeh. Za ostvarenje svog sna.
UPDATE (20.prosinac 2006, 22:40)
Upravo sam na vijestima saznala da su ukinute povlastice za djecu branitelja sto se tice upisa u srednje skole i visoka ucilišta, dakle faksove! A tek sam nedavno saznala da mi stari ima status branitelja...haha, dugo sam se veselila...
U mukama, Vaša Kikapixie
Post je objavljen 19.12.2006. u 19:10 sati.