Zazmurit cu na tvoje uvrede,
precutacu rijeci jeze,
progutacu bol u grudima .
Budi ono sto zelis,
budi hladna noc,
ulicni setac u kapijama snova.
Ja sam obicni prolaznik
u tvom zivotu,
prolaznik koji je zapao u zamku.
Sjenka iskusenja sa ranama
na tjelu ,
sa oziljcima u dusi.
Ti si onaj koji
koristi glad, nemoc,
mladih tjela.
Izgarnja tamnih ociju
zara.
......................
Zivimo u bajkama,
iluzijama,mastanja,
dubokim snovima.
Obicna bica nazvani
ljudima, oznaceni
imenima, brojevima,
godinama.
Bica koja bjeze od
stvarnosti percepcije,
upadamo u paradox
moci u zemlji nasih cuda.
U ansim malim i skrivenim
svjetovima.
Tamo gdje ne poznamo
bol, samo osjecaj za kojim
zudimo da budemo voljeni,
i da volimo.
U bajkama gdje svi imamo
srecan kraj.
Progledamo ocima realnosti
shvatimo da nije sve kao
u nasim,malim svjetovima.
Nasim bajkama koje nas
okruzuju.
To na sponekad boli
zato trazimo utociste
u mislima ,slikama,
stihovima.Obicna
bica sa imenima i brojevima.
..........................
Trazio je dah
Trazio je dodir
Ali dodir nije
bio suden.
Pogled je drhtao
ruke su se tresle,
Nije sudeno
da se pogledi
spoje u jednoj
ravni,da dodir
ozivi da noc
prestane
tajno jutro.
Nisi suden
mojim ocima,
mom poljubcu
mom dodiru.
Spoznavsi
gorku istinu
o nama...
..................
Post je objavljen 19.12.2006. u 21:00 sati.