Marketing
LJUDI KOJI SU DOŠLI NA SVOJ RAČUN
Sve nešto računam oko božićnih darova. Glavninu sam riješila, ali što pokloniti frendici Marki?
Kad, eto ti nje!
«Bok! Daj mi sto kuna!»
Odlično! Vjerojatno namjerava izvesti curu u gej disko.
«Treba mi za benzin», nastavi važno Marki, «idem na poslovni sastanak, nema smisla da se stepem iz tramvaja.»
«Tražiš posao? Bravo!»
«A ne, imam đob. Radim kao likovni agent, zastupam jednog perspektivnog umjetnika u pregovoru s galeristima. Mogu ti reći – Kištra je pravo otkriće!»
«Kištra?!? Onaj kojem je na proslavi prve pričesti pala kištra pive na glavu? I otada ima problema u komunikaciji, računanju i prostornoj, te vremenskoj orijentaciji, a usto je i daltonist?»
«Da, zato crta samo grafike.»
«Kako crta, kad ne razlikuje lijevo i desno?»
«Vidi kako!», ponosno klikne Marki i otvori mapu.
«Điiizus!!! Pa tome bi se smijale i moje blizanke, skupa sa cijelom škvadrom iz trećeg razreda osnovne.»
«Hehe, kaj si tak uskogrudna? Nije sve u znalačkoj figuraciji. Kome to još danas treba?»
«O da, suvremena umjetnost! Možda bi i prošlo da je završil akademiju. Ali Kištra nit zna crtati, niti ima diplomu. Od službenih dokumenata posjeduje samo opsežnu povijest bolesti. Daj, nemoj se blamirati s tim zbrčkama! Ako si već toliko zapela da se okušaš kao likovni agent, evo – ja bum ti nacrtala nekaj.»
«Joj, stara, sorry. To kaj tebi ide realistično oblikovanje, ne znači niš! Puki diletantski kič!»
«Ma stvarno? Ali vidiš, Kištra ne može proizvesti moj kič, niti da ga prištekaš na fotokopirnu mašinu, a ja bih njegov stil mogla reproducirati i flomasterom zapiknutim u pupak. Kaj ti to govori?»
«Da je Kištra pravi umjetnik, prirodno specijaliziran samo za svoje područje, dok ti amaterski svaštariš.»
«Marki, si ponorila? Ne misliš valjda zbilja ući u neku uglednu galeriju, reći 'dobar dan' i pokazati Kištrine ludorije?»
«Naravno da ne. Mislim ući u dvoranu za sastanke i pokazati dokument tvrtke Krade-Trade, o raspisanom natječaju za obilno financiranje vrijednih kulturnih projekata. A onda ću napomenuti da je suvlasnik tog darežljivog poduzeća u bliskom krvnom srodstvu sa jednom izvanredno nadarenom osobom, pod nickom Kištra.»
A tako!
Aha!
Da, stvarno, Kištrin tata drži dobar paket dionica spomenute firme.
Vidiš, vidiš, moglo bi nešto i biti od tog dečka.
Zapravo, kad zrelo razmislim, u njegovim se grafički definiranim autoportretima (1, 2) nazire dosljedna dinamika. I jasno vidi bogatstvo. Naravno, bogatstvo artističkih sastavnica dubine i snage ekspresivnog poteza. A da ne spominjemo naoko nevješto krivudave linije, iz kojih izvire bitak aplikacije ideogramskog morfema, između metafizike vremenitosti i autorefleksivne svakodnevice.
Tststs, kako to nisam odmah uočila?
«Znaš kaj, Marki? Dajem ti punu podršku! I bespovratnih dvjesto kuna, za benzin i za Božić. A ti, molim te, lijepo pozdravi Kištru. Reci da sam oduševljena njegovim djelima i veoma inspirirana. Za jedan objektivni kritički osvrt, sa naglaskom na hvalospjevima. U skromnom opsegu, od tristotinjak stranica. Cijena – prava sitnica!»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 19.12.2006. u 19:34 sati.
