Na sve strane zadnjih dana napadaju me kojekakva Božićna gunđala. Bilo koje Božićno obilježje je podleglo kritici. I to teškoj.
Kao, jedne te iste Božićne pjesme se sviraju i pjevaju neprestano. Pa? Ne pjevaju se cijele godine, niti puštaju. Neka ih sada, da ih se zasitimo do drugog Božića.
Djed Božićnjak je u stvari registrirani znak Coca Cole i ajmo ga bojkotirati. Bojkotiram napitak, neću valjda Djeda Božićnjaka. Nisam luda, pa da mi ništa ne donese pod bor.
Neke zemlje su zabranile pojavljivanje Djedova Božićnjaka pred djecom jer imaju sijede brade pa kao da se djeca ne uplaše. Brada? Grozno. Neprirodno i zastrašujuće. Treba djecu sačuvati od te strahote.
Vjerojatno su zbog toga drugi zamijenili Djedicu sa Bakicom i to polugolom od nekih nepunih dvadeset godina koja poziva da joj se sjedne u krilo. Ma kud u krilo toj curici? Pa da joj sjedne dijete od 10 godina i 35 kila, bi se jadna sprešala.
I na kraju, najveća hajka je oko komercijalizacije Božića. Kao, nije smisao u darovima.
Nije, slažem se. Smisao je u nečemu drugome. Vjerojatno kako kod koga i kako kod koje osobe. Po meni je smisao baš u obitelji. Sve ono što radimo zajednički svih tih blagdanskih dana.
Ali ne znači to sad da darova ne treba biti. Treba. U skladu s mogućnostima.
Da mi je vidjeti šta bi rekao jedan takav protivnik Božićnih darova da vidi na Božićno jutro kako se svi strčimo u pidžamama pod bor i kako razmatamo poklone. Bi li na rumenog i raščupanog Zvončeka koji odmata svoje Lego kockice i hopsa po sobi od sreće zagunđao? Ili na Huluvuicu koja ne hopsa, ali pokaže veselje samo širenjem okeca kad odmotava svoj poklon? Ili na mene koja zbunjeno tražim svoj poklon jer je ostao samo jedan, ali taj mi je nekako prevelik za kutiju čokoladnih tortica kojima se nadam? Ili na Arthura koji na svoj poklon zaboravi jer mora sve nas slikati kako se veselimo i čudimo?
Da. Smisao Božića nije samo u darovima. Ali su oni su jedan njegov dio. Isto kao i purica ili kao Božićna jelka ili kao Polnoćka. Sve je to Božić. I sve to mene veseli.
A Božićna gunđala? Gunđali bi oni i bez Božića. Osim toga nisam nikada čula za slučaj da netko od njih taj dan ide na posao jer ne vjeruje u Božić ili da piše lektiru ili da odbije puricu s francuskom salatom. Ne. Oni samo pokušavaju nama pokvariti veselje.
E, neće im uspjeti ako se mene pita. Baš ću se i ove godine opet veseliti i učiniti sve da se vesele i oni koje najviše volim.
I vi svi isto. Izvolite biti sretni, veseli i zadovoljni ovih dana. Posebno ovih.
Sretan vam Božić :)
Post je objavljen 19.12.2006. u 20:16 sati.