...A lot of people get confused and they bruise
Real easy when it comes to love
They start putting on their shoes and walking out
And singing "boy, I think I had enough"
Just because she makes you feel wrong
She don't mean to be mean or hurt you on purpose, boy
Take a tip and do yourself a little service
Take a mountain turn it into a mole
Just by playing a different role
Yeah, by playing a different role
So what, somebody left you in a rut
And wants to be the one who's in control
But the feeling that you're under can really make you wonder
How the hell she could be so cold
So now you're mad, denying the truth
And it's getting in the wisdom in the back of your tooth
You need ta spit it out, in a telephone booth
While you call everyone that you know, and ask 'em
Where do you think she goes
Oh yeah, where d'ya suppose she goes...
i tako, slušajući mudre riječi divnoga jacka počela sam razmišljati o istini. istini ne kao suprotnosti laži, nego istini kao nečemu,jebiga ne mogu ni sama to objasniti, nešto jako slično sudbini. nikad nisam vjerovala u sudbinu, ma ne vjerujem ni sad! istina kao jednakost, zbilja u psihologiji. ne mislim ni to! možda bi svatko od nas trebao otkriti neku svoju istinu, ako je ima. a ja vjerujem da da. ako sam otkrila svoju istinu, trebam li joj se potpuno predati i kako znati da je to ta prava istina? kako ne početi uvjeravati druge u svoju istinu? i kopernik i hitler su bili uvjereni u svoju istinu,istinu koja im je postala sudbina. i ideologija. a možda samo zaluđenost? vjerujem da istina ima puno veću moć. the truth is out there..ali ozbiljno! i uvijek nas čeka.
ps. šta je ljubo, sad ti je krivo zbog dvojke iz filozofije???
Post je objavljen 19.12.2006. u 15:48 sati.