Marketing
posljednja igra
srijeda navečer.
sjedim u parku na klupi. sama. čujem samo lišće kako šuti i pokoji glas djece koja se igraju na obližnjem igralištu.
kasno je. spava mi se. na kratko zatvorim oči. odjednom čujem kako netko stoji iza mene. okrenem se sva u strahu. kad ono Borna
stoji iza mene već kojih 10 minuta kako mi je rekao. sjedne pored mene i na lice nabaci onaj sladak osmjeh koji me obara s nogu.
sve mi je bliže. polako se odmaknem jer bez obzira kako mi dobri frendovi bili ne može mi biti tako blizu. nakon nekog vremena pitao me jel bi htjela igrati jednu igru, prvo sam rekla da ne jer je kasno i uskoro ću morati doma a zatim sam ipak nakon nekoliko minuta nagovaranja pristala.
rekao mi je da otidjem kod jednog velikog drveta duboko u mrak a da će me on probati pronaći. sakrila sam se iza nekog starog hrasta i kleknula da me ne vidi. kad sam odjednom osjetila nečiju ruku na ramenu. okrenula sam se i nasmijala "pa već si me našao!". taj moj osmijeh na licu ubrzo je nestao kad sam shvatila da to nije Borna nego neki stranac. rekao mi je da se izgubio i da bi mu trebala pomoć. iz njegovih usta se osjetio blag miris alkohola. pitala sam ga kamo treba ići jer možda bi mu mogla pomoći. stavio mi je ruku na usta i uboo me nekom iglom. osjetila sam jaku bol u ruci a nakon par sekundi lice tog čovjeka više nisam vidjela. kao da se spustila gusta magla. nisam osjetila ništa. samo sam osjećala vruć dah na svom vratu i ubrzo zatim sam čula kako me netko moli da se probudim. bio je to Borna. osjetila sam kap njegove suze na svom licu. rekla sam " Hej pa ne plači zato što si me našao?!" i odjednom sam osjetila užasnu bol. nakon što mi se pogled razbistrio vidjela sam da su mi hlače rastrgane i majica bačena pored mene. počela sam plakati. Borna je ponavljao da me nije smio pustiti samu, da je on kriv. nakon otprilike pola sata pomogao mi je da se malo sredim i obećala sam mu da ću reći tati što se dogodilo. otpratio me pola puta. oboje smo i dalje plakali. kada sam već bila blizu kuće rastali smo se i krenula sam kući. ali prvo sam morala prijeći most. kada sam došla na pola mosta. okrenula sam se i vidjela da je Borna otišao. nagnula sam se preko ograde. i tata žao mi je ali morala sam to napraviti. mama se prije tri godine utopila u toj rijeci. ja sam imala samo 13. BORNA, VOLIM TE!
Viktorija(16) je ispustila pismo iz ruke, stavila ga pored mobitela, skinula majicu i stala na rub ograde a zatim se pustila...
Ovo je istinita priča o djevojci iz Norveške koja se prije 4 godine bacila sa mosta jer je u samo jednoj noći postala jedna od žrtava silovatelja….
Post je objavljen 19.12.2006. u 13:17 sati.