Marketing
...Tuga dolazi kasnije...
Mislila sam da sam se uspjela izvući
(misliti je drek znati)
I opet sam se prevarila...varam sebe,varam druge...
Nedam nikom da me primjeti...
Hodam izgubljena napuštenom cestom uz šumu
Koračam velikim ubrzanim koracima
Kuda žurim?
Bježim...bježim od sebe...pokušavam pobjeći što dalje...
Osmijeh mi je na licu...pokušavam sakriti unutarnju bol
...koja je ionako već prevelika...
Ali Gluma mi nikada nije bila dobra strana...ne mogu ja to...
Varam sebe,varam druge
Želim samo zagrliti svojeg najdražeg medvjedića...priviti ga uz sebe...
Osjetiti njegovu toplinu...mekoću...
Uvijek me osmijehom doćeka kada uđem u svoje vječno prebivalište
No ne primječuje moje suze...ne osjeća moju bol...
Samo onaj tupi pogled sa osmjehom koji mi poklanja svaki dan...
Imam potrebu zagrliti ga sada...osjetiti miris omekšivača od posljednjeg pranja
Dok slušam ove pjesme koje se neprestano ponavljaju u wmp-u...prisjećam se dragih mi osoba...
Lijepih trenutaka provedenih s njima
Svih lijepih riječi,šala...dugih razgovora...
Pa čak i one duge neugodne šutnje...
Ne treba živjeti u prošlosti...
Ali moja se prošlost nadovezuje na sadašnjost i neizbježna je...
Ja ju zaobilazim,kao lokvu vode na tlu poslije obilne kiše
Ali koliko god ja zaobilazila lokve,tenisice će mi biti mokre...
( !tu nema ekonomske računice! )
Ponekad pomislim...moje je srce kao spužva...
Samo upija i upija...svaki trenutak kada sam se osjećala slomljeno,
Kada su suze samo tekle,a oči postajale sve veće i crvenije...
Sve se nakuplja...nitko nije ni pokušao ocjediti tu spužvu
Nabrekla je od silnih suza
Pitaju me zašto ne mogu biti sretna?
...bez odgovora...
Pitam ja Vas...Tko ste Vi da osuđujete?
...bez odgovora...
Što mi stoji na putu ka sreći?
Ja sam sebi stojim na putu...sama sebi otežavam doći do nje
Egoizam...pohlepa...da,da...
Razmišljam i razmišljam...čitam u novinama stravične vijesti..
Toliko mojih vršnjaka si oduzima život bez razloga...iako Oni to možda smatraju dovoljno dobrim razlogom...ali ne...
Egoizam...velika sebičnost...
Uvijek postoji izlaz...zaključila sam...
Ja sam sebična...jako...što više razmišljam o tome,sve više mislim na svoju sebičnost...
Pokvarena sam...kao mlijeko kojem je isteko rok trajanja...ukiselilo se...
Nemojte reći da nisam...
(ja znam da je tako)
Za sve postoji izlaz..
(Jako pametan zaključak,pomislih)
Uskoro ću se ja smijati pod vedrim nebom dok se velika duga prostiree nebom poslije kiše
Iza sivog oblaka pojavit će se sunce...pokazat će svoje crveno žute zrake...
Pogledaj osmjeh na mom licu...
Malo je iskrivljen,ali popravit ćemo to...
Suza mi zablista u oku...
Tugi je došao kraj...pomislih tiho...onako da me nitko ne čuje...
Ili ipak nije...to je prevara!!
Onaj luk koji mi je oblikovao osmjeh (doduše,malo iskrivljen)
Nestao je u času...
Oblaci su nadvili nebo i skratili sunčeve zrake...
Ona suza spustila se niz moj hladni obraz...
Just pray my little child...
Everything is gonna be O.K.
Post je objavljen 19.12.2006. u 11:35 sati.