Ideš! Koja je tema pokrenuta među plesačima – Amaryllian ni ne znaš što si pokrenula.
Vako: Trenutak navedena cura je na svome blogu (http://amaryllian.blog.hr/) navela jedno jaaaako interesantno pitanje. Pa bih vas molio da na brzinu pročitate post - ples i mozganje.
Jeste? Ajmo dalje. Dakle pitanje je kako plesači skuže da se međusobno sviđaju? Ideš! Kako ovo glupo zvuči pogotovo za ljude koji nisu plesači. Pojašnjenje - plesači su po prirodi perverznjaci (bez brige, samo na plesnom podiju, ali ima onih koji nastave). Ako i nisu bili, postati će sa vremenom – pogotovo salserosi. O čemu se radi? Da bi mogao plesati u skladu kako muzika zahtjeva, treba joj se znati u potpunosti prepustiti i pustiti da te nosi. Kada se to dogodi u paru, ples postaje toliko skladan, fluidan, lebdjenje, nešto drugačije, savršeno, trenutni (ali doslovno) bijeg iz ovoga svijeta i ulazak u potpuno novu dimenziju, stvaranje nove percepcije i otkrivanje novih osjetila. Jesam li pretjerao u opisu? Mislim da nisam.
Danas je plesni razvoj došao do te točke kada je počeo gubiti pravila (to pokušavaju prikazati u svakome plesnom filmu). Svi smo jednaki na podiju, nema razlika. Svatko se izražava na drugačiji način. Poput puzzli, neki dijelovi si ne pašu, neki skoro pašu, a neki savršeno – oprez, govorim samo o samo za plesu. Kada dođe do ovog zadnje navedenog, savršenog spajanja, plesačima je teško razlučiti što je plesna gluma a što pravi osjećaji. Aha, nemojte miješati plesnu glumu sa običnom glumom jer u plesnoj ima puno, puno više svojih osjećaja i moraš sebe dati da bi ga mogao izvesti. I u baš tome trenutku se našla naša Amaryllian.
Kako odgovoriti na to pitanje? Mogu se postavljati teze i teze (kao što je 1000 lica izbacio nekoliko i pokušao dati odgovor - http://1000lica.blog.hr/ - Danas sam... u dvojbi).
Na žalost ni ja neću odgovoriti na to pitanje. Neću ni reći da se to treba jednostavno osjetiti jer je to notorna glupost uz svu tu količinu osjećaja, glume i popratnog sadržaja.
Ali evo protupitanje (Amaryllian, ovo ti je odgovor): Jeste li sigurni da bi htjeli znati odgovor svaki puta? Da li bi se htjeli riješiti toga osjećaja, te nedoumice? Nije li na to dodatna motivacija i razlog za još, da bi se mogli još otvoriti, još prepustiti, još htjeti, još dati? Nije li baš to ples?
Post je objavljen 19.12.2006. u 10:28 sati.