KLJUČNI POKAZATELJI
KADROVSKE POLITIKE
Početkom devedesetih godina mnoštvo je zaposlenih ljudi izbačeno na ulicu. Mnogi od onih koji su uspjeli zadržati posao, radili su, a nisu dobivali plaće. Istovremeno su u zemlju počele dolaziti prve strane firme i otvarati predstavništva, otvarala su se veleposlanstva, a zbog rata su nahrupile i razne političke, mirotvorne, humanitarne i raznovrsne druge međunarodne organizacije. Raditi "za strance" značilo je osigurati visoku plaću, i to koja se redovno isplaćuje, što je odgovaralo dobitku na lutriji.
Sjedio sam u uglu kafića i imao dobar pogled na stol ispred sebe za kojim je sjedila jedna naša djevojka i dva Arapa. Javila se na oglas za posao i bilo joj je toliko stalo da ga dobije da se nije usudila pitati zašto su se našli u kafiću. Razgovarali su strogo poslovno. Njih dvojica su na katastrofalnom engleskom pokušavali objasniti što bi kao radila, (administrativni poslovi i prevođenje,) te su joj dali da pogleda ugovor koji je trebala potpisati, a ona bojažljivo tražila da joj razjasne pojedine stavke. Sve je izgledalo u redu.
Arapi su bili ulizivački susretljivi i sladunjavo srdačni, ali u nekim situacijama samo onaj tko je postrani može sagledati situaciju u cijelosti. Nije mogla vidjeti da obojici ispod stola kurčine stoje kao batine, da su im hlače napuhane kao šatori koji vrhom grebu ploču stola s donje strane, te da su njihovi osmijesi od uha do uha ustvari keženje zvijeri na domaku plijena.
Mogao sam joj dobaciti na hrvatskom da se sagne i pogleda što se krije ispod stola. Možda bi tada pažljivije pogledala što piše u ugovoru vrlo sitnim slovima.
Što mislite da sam napravio? Što biste vi uradili na mom mjestu?
Post je objavljen 19.12.2006. u 10:05 sati.