ponekad se pribojim da ga ne volim.
pa me tako obuzme panika kao sada.
to je danak kad se ima sirijusrilejlshonship tek u dvacet petoj.
pa mi dodje da nazovem branku,
kao sada,
da mi kazze da paranoishem i da je sve to normalno.
i onda se smirim.
a pomislim to zato sam ja biljka koju valja zalivati odredjenom dozom 'sve cce biti u redu' preparata.
te biljke ne znaju preuzeti odgovornost za sebe.
ubija me: ostavio je ribajlu i izvesnu buduccnost pored zaposlene, sredjene zzene spremne da nastavi zzivot sa njim.
njen easy going life sa njim.
njihov easy going zajednichki life.
shto ne mogu sebi obeccati da ccu mu sve to i ja obeccati.
hehehihihi.
ma, it's only love.
Post je objavljen 18.12.2006. u 09:54 sati.