JUUUUHUU! Imam counter! Sad i ja spadam među odabranu manjinu s ušminkanim blogovima, doduše, još mi malo valja poraditi na uređenju, ali i po sadržaju (da se ne gubim previše u formi). Izbezumio me podatak da je jučer petnaest ljudi bilo kod mene. To je ok? Ne mogu se baš natjecati s Ribafishom, ali dojmio me se podatak da toliko ljudi dnevno doluta gubeći se bo bespućima mreže. S obzirom da ne nudim urnebesne slike, snimke i što ti ja znam što, već samo sirovu žuć, definitivno je ok... Samo mi nije jasno koga to još zanima tuđi bijes i ogorčenost? Neću se truditi pisati zanimljivo, šaroliko, ležerno, mozaično, lijepo, uredno, ni pregledno. Ništa skolska zadaćnica! Sjećate li se toga?
Zapravo i počela sam pisati jer se u meni nakupilo toliko otrova da sam svaki tren mogla početi gristi oko sebe. Bilo je ili - ili, pa sam između opcije da nekoga ugrizem, razbolim se na živce (logičnije zvuči - duševno obolim) i potražim stručnu pomoć, odlučila početi pisati blog. Ujedno sam malo i intenzivirala društveni život: kavice, tu i tamo neki izlazak ili babinjak, i sad sam recimo super. Ispljunula sam taj jebeni otrov iz sebe pa makar budem proglašena alapačom godine.
No vratimo se na temu - petnaest je ok! Moj otužni i gnjevni alter ego ima svoju publiku i zadovoljna sam time jer i u stvarnom životu nisam neki osamljenik.
Post je objavljen 19.12.2006. u 08:41 sati.