Marketing
Kad se zaboravi jedino bitno...
Jučer smo zapeli u Vlaškoj u prometnoj gužvi i u jako sporoj vožnji slušam na radiju raspravu o tome kako u Katedrali neće biti ovog tjedna snimanja božićnog koncerta nego tek sljedeći. Nisam od početka pohvatala što je tu problem ali voditeljica i slušatelji koji su se javljali nisu štedjeli svoje ogorčenje na rektora Zagrebačke katedrale. Polako sam povezala o čemu se radi. Jedna gospođa je gubila dah dok se je jadala kako će ona gledati božićni koncert sljedeći tjedan kada je tada već sva u pripremama za Novu godinu i da su joj svećenici pokvarili ugođaj.
Slušati tu emisiju mi je bilo otužno. Toliko toga su spomenuli. Demokraciju u crkvu, neki su predlagali izbore koji će srušiti svećenike... Ako nekome Božić nije svaki dan onda nema potrebe ga slaviti niti 25.12. jer kada se sve zbroji dobijemo onda ovakve emisije na radiju, izloge okićene već krajem listopada, zadovljstvo trgovaca blagdanskim groznicama... a to nema veze s Božićem. Čitam kako su u Americi htjeli naziv Božićno drvce promijeniti u Blagdansko drvce kako se ne bi uvrijedili oni koji nisu kršćani. Onda se netko ipak sjetio da je Božić kršćanski blagdan pa je naziv ostao. Prijedlog je naravno došao od trgovaca koji su na taj način htjeli pridobiti što više kupaca.
A Božić nije u blagdanskom raskošnom stolu, niti u kuglicama na boru, niti u svečanim koncertima na TV-u, niti je u poklonima koji mnoge opterećuju. Kaže mi poznanica: Padne mi mrak na oči kada se sjetim Božića. To je zato jer ima jako brojnu obitelj i poklone kupuje mjesecima prije.
Samo ponizno srce gleda gore i samo tada čovjek bude obasjan svjetlom koje ga uvodi u novi život.
Božje svjetlo uvijek preobražava. Uvijek.
Bog je došao na zemlji i postao jedan od nas. Za nas.
Čitav svemir je zasto od tog veličanstva. Ako to ne znamo proslaviti duboko u srcu onda je bolje uopće ne slaviti. Sveprisutna površnost pogleda na Božić samo udaljava od Njegove biti.
Post je objavljen 19.12.2006. u 07:07 sati.