
Zarobljena u snu
Koji sliči na stvarnost
Pritisnuta riječima
U koje sam vjerovala
Stješnjena u mraku
Nedorečenosti
Iskidana igrama
U kojima nema pobjednika
Želim crtati snove
Savršenom mišlju
Htjela bih ostati snaga
Na licu bez suza
Vjerovati da jesam ljubav
U svijetu prolaznosti
Oduzimaš mi boje
Okrutnošću bezglasja
Oduzimaš mi snagu
Hrabrošću vladara
Oduzimaš mi ljubav
Lakoćom pravednika
...kako se jednostavnim čini okrenuti leđa nečemu što je bol...samo se okreneš i kažeš:“...odlazim...ne boliš me više...“
...ali u trenutku dok izgovaraš te riječi tijelo ti se kida...dio po dio tebe nestaje...istina pretvara se u laž koju izričeš da bi preživio...
...kako se jednostavnim čini okrenuti leđa ljubavi koja je dala smisao tvom životu...namjestiš usne u osmjeh i kažeš:“...odlazim...ne volim te više...“
...ali u trenutku dok izgovaraš te riječi srce ti krvari...izrezuješ ga i bacaš pod noge...istina pretvara se u laž koju izričeš da bi preživio...
...kako se jednostavnim čini biti jak bacajući laži umjesto istine...
...ja nisam snaga stvorena lažima...želim biti drugačija...ja jesam drugačija...
...ne želim privid postojanja...
...želim živjeti život a ne savršenu priču stvorenu maštom...
Post je objavljen 19.12.2006. u 01:45 sati.