Marketing
Thompson
Odmah na početku, moram se ispričati svima osjetljiva želuca na gornjoj slici - ona je međutim nužna kao podsjetnik da postoje teme koje ne možemo i ne smijemo uljepšavati.
Pita me moja virtualna prijateljica što imam protiv Thompsona (je li problem u muzici? riječima? stavovima?) - pa zar je on gori od Magazina? Slažem se da njegova muzika nije ništa gori kič od one Magazina i nemam ništa protiv Thompsonovih narodnjaka, ali imam protiv njegovog opetovanog koketiranja s ustaštvom i pozivanja na ono najcrnje u našoj prošlosti. Odrastao čovjek koji danas čak i u šali ili pijanstvu veliča nacističke logore poput Jasenovca ili Stare Gradiške i pozdravlja sa “Za dom - spremni!” ili je umobolan, ili je blesav, ili je gnjida koju bi trebalo zatvoriti - četvrtog nema. A on se za svoje ispade nije pokajao - iako ih je povremeno kukavno i neuvjerljivo nijekao. Da svira kao Hendrix, pjeva kao Orbison i piše stihove kao Dylan, sve to ne bi opravdalo činjenicu da je ustaški simpatizer. Srećom po nas, nemamo posla s rock institucijom, nego s polupismenim nadripjevačem koji je popularan samo zato što titra najnižim porivima mase. A naša je mladost i bez njega dovoljno zapuštena - kažimo dakle cijelu istinu.
Narodi i sredine u kojima je nacizam ikada pokušao uhvatiti korijena trebaju biti na oprezu još i više od drugih, moraju puhati na hladno i na svaki znak obnavljanja gadnog korova reagirati svim raspoloživim pesticidima i herbicidima demokratskog društva, a prije svega informiranjem i obrazovanjem stanovništva o rizicima kontaminacije i teškom i neizvjesnom putu izlječenja. Nijemci to znaju - nedavno je jedna njemačka rock grupa napravila hit: pjesmu su međutim tiho bojkotirali radio i TV, zato što je frontman grupe petnaestak godina prije (sa 17 godina) pjevao u neonacističkom bandu. Kad je postao punoljetan, javno se odrekao svojih početaka i ispričao, ali stigma je i nakon deset godina ostala.
Činjenica da ovo nije normalan refleks i našeg društva, znak je da je nacizam ponovo među nama, pa smo se navikli ili nas strah sprečava ograditi se od njega i zatražiti zaštitu državnog aparata. U tome nema ničeg nedemokratskog - demokratsko društvo ne treba tolerirati netolerantne: svatko ima pravo na vlastito mišljenje, ali ne i na propagiranje netolerancije i nasilja. Prije nekoliko postova spomenuo sam kako se u Londonu proveo Britanac koji je “samo” pljunuo i uvrijedio ženu druge vjere - sud je uvjerljivo poslao poruku da se radi o nasilnom i sramotnom djelu. Veličanje ustaštva pljuska je svima nama. Zašto naši sudovi ne žele zaštititi vlastite građane?
Večeras, 20.12.2006, uz izravni TV prijenos, u Vukovaru i Dubrovniku će se održati veliki humanitarni koncert na kome će sudjelovati poznata imena naše estrade, poput Gibonnija, Nine Badrić, Crvene Jabuke, Karana, Massima, TBF, Graše,... Na koncertu će nastupiti i Thompson. Smatram da bi se svatko od izvođača tko imalo drži do sebe trebao zahvaliti na “časti” pojavljivanja s njim, čak i u istoj rečenici, a kamoli koncertu. Samo pojavljivanje Thompsona na TV znači povlađivanje ustaštvu, koliko god kamera cenzurirala crnokošuljaše u publici, koliko god mu režiser sjeckao pjesme.
Kada naše estradne perjanice večeras izađu na istu pozornicu s Thompsonom, čak i u hvalevrijednom predbožićnom humanitarnom i mirotvornom spektaklu, moraju znati da su dale djelić legitimiteta i njemu i njegovim idolima, te da se nešto od njegovog mraka zalijepilo i za njih. I da je zbog toga naša domovina u istoj mjeri postala još malo mračnije i jadnije mjesto za život.
Post je objavljen 20.12.2006. u 19:55 sati.