Spisateljska karijera nosi žrtve pa je tako ova priča izbrisana da bi, nadam se uskoro, osvanula na "Poluostrvu". Unaprijed zahvaljujem gospodinu glavnom i odgovornom Dušanu Gojkovu.
Pjesma za babu koju će u dalekoj budućnosti napisati Janko Polić Kamov iliti Ali Kama, po nožu njegovog pretka kojim je ubijena baba.
(idejni je projekt nosio naziv MRTVA BABA, ali baba se zvala Dijana):
MRTVA DIJANA
Žalobno. Mrtvačka zvona. A sumrtvo oblačje blijedi
ko da je minula proljet - i drveće sijedi i sijedi.
Je l' smrt? Gle, trnula lišca i uvele, klonule sise...
O zbogom, koščata Dijano! i nikada, nikada više...
Kamo ti zapisci tvoji, a u njima prošasta sreća
sitnijeh noška i usna i oblastih, nervoznih pleća;
rasipna mirisom bludnim i s prozirnih, posteljnih čara
trzava kakono pogled nevino ljubavnog žara...
Žalobno. Mrtvačka zvona. O kako je misliti grko:
na tebi koliki sa mnom i rimu i zanos je srko!
Pijani, veseli druzi, o gled'te je: ovo je ona:
prate je popovske drolje i graktava, nesita zvona.
Nekada reskave gusle i ciganski akordi piana,
krvavi, štipljivi cjelov... O mrtva je, drugovi, Dijana.
Skinimo crvljivu dasku ko nekada skidasmo halje:
zadnji je pozdrav i cjelov, što Dijana na rastanku šalje.
Post je objavljen 18.12.2006. u 20:07 sati.