Marketing
Why does my heart feel so bad? Why does my soul feel so bad?
Umorna sam fizicki, psihicki i dusevno. Nemam snage za ici dalje, a i zelja je podosta splasnula. Vise me nista ne gura naprijed, vise ne znam ni zasto sam ovdje ni cemu sluzim. Depresija je opet tu, u meni, u mom srcu. Zaboli me srce kad od same pomisli da sam se icemu veselila. Sad znam jedno. Sve je bila samo puka ilizija, kako sam vec i sama znala. I ponovo se dogadjaju iste stvari. Iz dana u dan opet i opet ponavljam iste greske i nikako da vec jednom naucim. Dosta mi je tih prokletih suza i depresija!
Trebam trenutak tisine, trenutak mira, trenutak kad ce sve oko mene stati, trenutak kad cu sa smjeskom hodati dalje, trenutak kad cu zaboraviti sve. Osjecam se slomljeno izunutra. Sve se lomi poput stakla, u mojoj dusi, u mojim mislima. Zasto si to dopustam? Zasto nikad nemam snage suprotstavit se tome? Zasto uvijek tugujem duboko u sebi i skrivam suze od svijeta? Zasto uvijek puna entuzijazma krecem na putovanje, a vracam se shrvana od poraza?
Zato jer samo trazim kutak gdje da se sakrila od svijeta,od realnosti. Zato jer zelim pobjeci daleko,daleko od sviju. Zato jer zelim potonuti na dno mora. Zato jer zelim odletjeti daleko od svega sto me veze. Zato jer zelim prekinuti tu ritmicnost suza.
Ne mogu dalje…ne mogu vise sama…padam,a nema nikog da mi pomogne da ustanem. Ali,ni necu. Ostat cu lezati kaliko god dugo trebalo. Prestat cu vikati jer me ionako nitko ne cuje. Suze ce mi i dalje teci niz obraze. Dusa ce mi venuti. Nebo ce mi se smjesiti. Ja cu i dalje biti sama sa svojim iluzijama…
Post je objavljen 18.12.2006. u 19:09 sati.