Marketing
MOJ KONCERT
...Koliko puta ljudi imaju osjećaj da su pod tremom!!!...
Evo, npr. JA! U nedjelju sam imala koncert iz klavira i gitare i u subotu je bila generalna proba! Ja sam lijepo doma vježbala i došla na generalnu, sve lijepo odsvirala i bila spremna za nedjelju! Ali, u subotu više doma nisam vježbala jer sam smatrala da sam savršena, i došla je nedjelju, 9.15 min, treba krenuti... Išla sam tramvajem i na leđima vukla gitaru i u tramvaju razmišljala kako će to izgledati...Inaće klavir mi je draži kao instrument i obićno sve odsviram toćno, a gitaru ne šljivim baš nešto. No razmišljala sam što ućiniti ako stanem.....ako se ne mogu sjetiti di sam stala....ako nekome u publici zazvoni mobitel.... ili ako netko počne slikati.... ili ako dosadni kamerman baš odlući doći na pozornicu iza mene i snimati moje prste za klavirom....To su bile samo neke misli koje su mi se motale po glavi, a opet sjetila sam se da mi je to otprilike već 30 koncert i da sam već sa svime time upoznata i da ću se snaći...
No evo sišla sam sa stanice i prvo ugledala dragog mi profesora iz gitare koji je poslije naštimao gitaru i stavio je na pozornicu...a onda je mene uhvatila panika da di on ide s mojom gitarom i kaj ako ja neću moći do nje! A onda još i profesorica iz klavira koja je objašnjavala : "Schumana ne smijem svirati u jako brzom ritmu i da pazim na Mozarta i nek ne bude pre tiho, pazi na lijevi pedal, a mogla bi i na desni i da u četveroručno kada budeš svirala paziš da se ne raspdnete!" Uh, koiliko informacija..... i da još Schumana sviram napamet!
nakon pola sata na red sam došla s gitarom....lijepo sam se naklonila i uzala gitaru, a profesor se smijao i pucketao prstima (zbog čega je kasnije dobio čitanje bukvice od mene!), bile su dvije sitne grješke,a li nitko nije primjetio!
Nako gitare još sam čekala nekih sat vremena i došla sam na red s klavirom...sjela za njega, obrisala znojne ruke u hlaće, malo razmišljala dok se publika nije smirila i počela...Srce mi je lupalo sto na sat... a ja sam svirala i svirala, u dvorani je bila savršena tišina i svi su uperili pogled u mene...Profesorica se smješila, a profesor nije mogao vjerovati da sam to ja! Savršeno sam odsvirala sonatu od nekih 5 stranica s puno,puno trilera...ljudi su pljeskali oduševljeno! No još je na redu bio i Schuman kojeg sam isto bez prijekorno odsvirala napamet
Kada sam se digla da se poklonim, cijelo dvoranom je putovao pljesak, a ja sam bila jako zadovoljna kao i moja profesorica, stariji učenici i profesori su mi čestitali i divili se mom sviranju...bila sam jako ponosna na sebe!
Na kraju sam imala završnu točku s Laurom-ćetverorućno! I to dvije skladbe u jednoj sam ja bila prvi, a u drugoj drugi klavir! I to je lijepo bilo s obzirom da smo se samo dva puta prije koncerta vidjele i odsvirale to zajedno.
Naravno da su genijalci slikali i da je striček kamerman stajao iznad mene i snimao, no tome nije dalo smesti!
I tako je završio još jedan koncert koji će mi ostati u sijećanju!
Post je objavljen 18.12.2006. u 14:54 sati.