Na dlanovima mi počiva komad grnčarije, istodobno hrapav i nježan, taman kakav treba biti dom mom pšeničnom zrnju. Ispod grumen crne zemlje, topao i vlažan, snažan u namjeri da podari bujan i krasan urod.
Ugrijat ću ga srcem i brigom, tragat ću za škrtim suncem da svjetlo izmami svilene izdanke, poškropiti vodom, o sve ću učiniti što treba, nije mi teško. Mom pšeničnom zrnju bit će lijepo i ugodno, zazelenjet će se ono i navijestiti radosnu vijest.
O rođenju Onog koji ljubi i mene i sve poput mene, koji se brine da izrastemo ne samo u zelene vlati, već u bogate zlatne klasove. Život za Život.
Smisao.
Post je objavljen 18.12.2006. u 14:12 sati.