Ne poznajem nikog tko je poput tebe
vidio dobrotu i tamo gdje je nije bilo,
tko je tako prepuna srca davao sebe
sa zvjezdama u očima i bez imalo tuge,
ne poznajem nikog tko je poput tebe
zaboravljao sebe kad je vidio druge!
Ne poznajem nikog tko je poput tebe
bio žalostan zbog uvenulog cvijeta;
zbog ranjene ptice u grmu pored puta,
bio spreman ići i na sam kraj svijeta
da utješi dijete sto osamljeno plače
- stisnuvši ga nježno pored svojih skuta!
Molim se za tebe i usrdno se nadam
da si našla put do beskrajnog prostranstva,
gdje ljubav u potocima milostivo teče,
gdje anđeli s ljubavlju čekaju na tebe
i rukama toplim kao sto su bile tvoje
pokazuju ti put do zaslužene sreće...
(Dragoj prijateljici sa nadom, da je konačno pronašla mir...)
Post je objavljen 18.12.2006. u 13:24 sati.