Marketing
Strangelove
Ponedjeljak je počeo, no meni je još uvijek nedjelja. Vrijeme leti kad to najmanje želim.
Počela je kolektivna histerija zvana predbožićno ludilo.
Koje god novine pogledam, uz svaku od njih ide extra poklon za vejerne čitatelje. A pokloni i iše nego idiotski - kalendari, naljepnice, stickeri, trakica, mašnica i sl. Neš' ti poklona, jebote - kaže mi kolegica, radna naravno - Gdje ću sa tim smećem?
Onda krenem u šetnju gradom. Ok, to prakticiram jedanput na mjesec ako sam dobre volje; ako nisam, onda ništa. Ili ako stvaaarno moram ići, no onda mrzim cijeli svijet.
I tako, hodam ja Korzom a posvuda ukrasi, zvončići, borići, girlande, mašnice, Djedice i sobovi...
Posvuda natpisi - Kupi, Kupi, Kupi...
Nije da prisluškujem prolaznike, no ponekad ne možeš ne-čuti. A sada su aktualna pitanja:
- kakvi su planovi za Božić?
- kamo se ide za Novu?
Helo
Kakav Božić? Ja ga ne slavim.
A Nova Godina? Pred kompom uz online društvo i butelju vina.
No voljela bih... voljela bih.. u koži i sa čašom savršeno rashlađenog vina dočekati N.G. sa macom kraj mene.
No.. to će pričekati. Tko zna možda budemo slavili još koju N.G.
Jednu, dvije.. možda čak i više.
Ne želim se upuštati u takva razmišljanja i procjene. Bolje ne.
Greatness In Submission
Tako se zove ova slike. Divna je, zar ne?
Strahovitu karizmu posjeduje ovaj čovjek, trnovit put je prošao da bi došao tu gdje je sada.
No... kako svi imamo snove, kako svi imamo neke - najvjerojatnije neostvarive želje.. tako ju imam i ja...
Mr. Gahan kraj nogu mojih. Great in submission, in slavery.
Tragovi riding cropa po ramenima, leđima, bedrima.. Krvavi trag na toj nježnoj i bijeloj koži prošaranoj tintom.
Wrist/ankle cuffs na svojem mjestu, na tankim no snažnim zapešćima.
Pogled pun bezrezervnog obožavanja i predanosti.
No jednu stvar mu nikad ne bih mogla oduzeti. Moć govora.
Dala bih mu cijelu aleksandrijsku knjižnicu da mi ju pročita naglas.
.. neću više ni riječi napisati. Mislim
Post je objavljen 18.12.2006. u 00:13 sati.