Nakupila se par dana... post za strpljive
*gore
Makar sam se proslog jutra obukla, spremila, pocistila sve sto se pocistiti dalo, kad sam pogledala na sat i skuzila da bi se morala zuriti na kolodvor, strovalila sam se u krevet i zaboravila. Nije da mi je taj dodatni sat u krevetu nesto popravio raspolozenje, jos sam i vise bila pospanija, svejedno sam imala osjecaj da sam stavila sistemu soli na rep.
*dolje
Na uvodu u teor. rus. knjiz. je prof pozvala apsolventicu (rus i cro, znaci da takvi ljudi nisu samo mit) da nas priblizi ruskoj kulturi i tajanstvenoj ruskoj dusi, to jest da nam odpjeva, uz pratnju gitare, par ruskih romansa.
To je boljelo. Mislim, ekipa se ufurala, uzivili se, al ja sam te pjesme slusala ko klinka, i jos uvijek ih slusam, i cut tako los izgovor primjenjen na njima je bilo patnja. Ubila ih je.
Kad smo napokon mogli ic, bila sam toliko nazivcirana da mi se sve zamaglilo, jedva sam nasla put do jezicnih.
*klac
Rokendbluz se prosvercao u nasu grupu i smijala sam se ko idijot toliko idijotskim forama da nisam zapamtila niti jednu. On ima tu neku rezkost koja me fascinira.
Poslje jez otisli na pivo u ksff (moja prva tamo, al ocito ne zadnja), pokupili meni malo i nepoznate ljude i otisnuli se do jaruna. Oni su sirocici morali pjesacit, al sam se ja prosvercala i uzela karte za utakmicu. Imavsi par sati viška, javih se Ridvotockaplejusklicnikdevetstoosamdesetisestu pa da se pokupimo na kavu. Citaj pivu. Daz det mejks mi en alkoholik? Vrijeme brzo prolazi u dobrom drustvu, dosla Lada s deckom (sori, zaboravila sam ime...), a ja morala na utakmicu.
*klac
Mrzim sport. Po meni je to samo nakupina muskih koji se vole naguravat i vristat: „to stari, dobro si ga, dobro!“ a poslije to sve zaliti necim.
Sat vremena jedva podnosljive dosade, dobro da se nacrtala neka cura koju znam, uvalila mi sokic, i bar smo malo pricali. Pisalo mi se ko psu, jedva sam nasla wc, i onda se skoro spovracala na prizor istog jer ga vjerojatno nisu prali od kad je druga Tita. Moleci se da ne pokupim nekog bacila, zbavila sam sto se moralo i prala ruke nekih 10 minuta da sperem ljagu.
Nakon sat vremena, dosao je kraj.
*klac
Kak je pao dogovor da se ide na „tulum“ kroatista, navratih po R. (nemam zivaca pisat do kraja, a i ovako nema smisla, buduci da je inteligent izbrisao blog). Pricasmo u sobi o... o cem ono?
*klac
Kombinacija Balasevica, Lava i malo (jace) zbediranog R. me dotukla, u uzasno kratkom vremenu, tako kratkom da nisam ni znala da je moguce, pala sam u depresiju. Sjetila sam se najnovijeg podatka da mozda neidem ove godine doma. Morala na sam se silu izvuc, makar nisam ni imala neku preveliku zelju. Lezala sam i gledala Pariz, pila srpskog Lava, pusila rovinjski Walter i mislila o Rusiji. I o tom kako malo zapravo covjeku treba, ali najcesce nema ni to.
Dotuko me zadnji R.-ov post do kraja. Progutala knedlu, odosmo po Katju.
*klac
Magla me malo, a i vise od malo razvedrila, ipak je vani bilo tako lijepo da se malo i u mene uvuklo.
Tramvaj, prozor, i, da li mi se ucinilo, ili neki pogledi? ne znam.
Sad vec kvartetom, idjosmo kroz dzunglu velegrada (mocna ironija) s punim plucima i mjehurima. Kondom, prezervativ i gumica se sveli na kurton, postignut sporazum i mir.
Faks.
Pregovori su donjeli kompromis, ostali smo na naizgled bezazlenoj i time dosta neprivlacnoj veselici polupijanih apsolventa kroatistike.
I sto da dalje kazem... recimo da se neke greske ocito daju ispravit. He he.
Ma u stvari, s obzirom na moj nacin pisanja, sto god da napisem, zvucat ce sturo, zafrkantski i seljacko. Zvucat ce kao: ja i R. se ljubakali u javnosti, hip hip hura.
A nekako nije bilo nijedno od to troje. Bilo je lijepo. Nekako bas PRAVILNO. Oprostis mi na tom nedostatku informacija, ali stvar je u tome da informacija nije bilo, bilo je STANJE, ne ZBIVANJE...
Ovo isto zvuci cinovnicki... nisam zadovoljna.
Sigurna sam da bi on to ljepse objasnio/opisao, al naravno, on je utrnuo svoj blog. Takve sam ja srece.
*klac
Miki mi poslala sms koji mi je dignuo tlak do nebesa u roku od tri stotinke. Zgodni nece doc sutra, jer on kao nije cuo da se slavi u subotu, i dofurat ce curu. Imala sam potrebu prebit nekog al sam to potisnula. Mozda se taj osjecaj kasnije vrati kao potreba terorizirati svoje dijete, silovat postara ili krast pisma iz sanducica. Cudni su ti potisnuti bjesovi. : )
*klac
Skidam kapu Zrinjevcu i Trgu bana.
U busu natiskani ko srdele (tko je bio protiv blizine, nek digne ruku! Nisam!), dokoturali smo se do doma. Sve sto je lijepo kratko traje, kazem ja.
Sirni pozdrav.
Penjanje po stepenicama a glava Fiiiiiiiiijuuuuuuuuu...
Tusiranje, navlacenje pidjame. Oborila rekord u brzom padanju u san. Bez obzira na birceve preko puta.
*klac
Mrzim jutra.
Ne mogu spavati u tudjem prostoru tak da sam se probudila u 8. Lezala u krevetu, smrzavala se i rekapitulirala.
Bilo je prehladno cak za disanje. Cijela sam se zavukla po pokrivac i cekala da se Portugalka probudi.
Kad tad se morala.
Pricali smo o knjigama i filmovima (ne voli DŽejmsa Bonda, uzas...), i onda se sjetila da mora odnjet frendici njenu iksicu, i vec kasni, i ajmo! Ajmo!...
Mrzim zurbu.
Naravno, onda me se sjetila citava moja porodica i odemo zvat dasu! Nisam jela nista, nisam videla R., iako smo se dogovarali, glava mi je bila ko bacva usoljene haringe a u zelucu uragan.
Morala sam se vuc doma. Ohrabrena juceranjim komentarom, pokusavala sam za istač ubijat ljude pogledom ali nije islo.
Doma, nakon postenog tusa i ispiranja mirisa jucerasnjih, juha mi je vratila malo zivotne snage.
A jos sam se morala nac s Velicanstvenima.
To je trebao biti spektakl.
I bio je.
*klac
Dosla sam na Tomislav 10 min prerano a oni po par minuta kasnili.
Dobro da su dolazili u obrocima, inace bi pala u sok.
Miki, sredjena ko uvijek, izronila iz pothodnika.
Tvrdi, hoda i pogleda mrkog medvjeda, dosao sa strane Sinestara.
Zgodni, prehladjen, s temperaturom, i prema tome pravi slatkis, dovuko se s Trga bana.
Uspjeli smo.
*klac
Uzajamno izmjenjivanje dojmova s faksa u kojem ja nisam mogla sudjelovat. Ja sam rekla da ce se to desit i jos jednom dokazala da sam uvijek u pravu.
Jedino Zgodni, empatican ko uvijek, je gladio mene po glavi, citaj razmazivao svoje bakterijice po meni. Kiss.
Zakasnjeli darovi.
Cestitka i Slatka Tajna. : ))))))))))))))))
Privjesak. Nemam kljuceve i ne volim slonove.
Vukodlak u cizmici Djeda Mraza. Grrrrr...
Dovukla se Argentina, cura Zgodnog. Nase vibre su bile prekinute. Zgadila mi zivot kad je rekla da ce si odrezat dredove jer je svrbi glava. Fuj.
I tako smo sjedili, pricali o nicem. Miki se napalila na Tvrdog ko zivotinja. To je bilo nesto novo. Bilo ih je i zabavno i odvratno promatrat u isto vrijeme. Ma bili bi simpa. : )
Ja sam pak tonula. Bila sam umorna na neznam koju potenciju, bilo mi je prohladno...
A i upalio je stari pakovski trik. Oni me jednostavno znaju bacit u jarak. Samo se malo opustis, spustis gard i oboren si. Nok aut. Bez razloga, samo neka sjeta se navuce, kao da imamo nesto oplakivati. Djelimo je kao kolac, pomalo na svakoga.
Zgodni i Argentina se pokupili ranije, a mi smo ostali. Zapala je tisina. Izvalila sam kako mi je ovo nedostajalo.
„Nedostajalo ti je to da nemamo nis pametno za rec?“ Tvrdi.
„Da. Kad smo imali nesto pametno za reci?“
Semiuvrijedjen pogled ali se vidjelo da zna o cem pricam. To mi se svdja kod njega. On uvijek zna o cem pricam, i na sto mislim. Unatoc mom teskopratljivom slijedu misli.
Morali smo krenuti. Pao je tesko ispunjiv dogovor za toplice. Navukla sam jedan od boljih fejk osmjeha u zivotu. Pozdravile smo Tvrdog (Miki zdusnije nego ja, mala vragolanka, ne znam sto ceka), i krenuli kuci. Bila sam olicenje srece i zadovoljstva, al u stvari mi je svaki dio tijela plakao, a i cijeli dan mi je bio malo tuznjikav, da pravi protutezu jucerasnjem. Napokon smo dosli do kolodvora, otpratila sam nju, i sama sjela u bus, moj drugi dom. Skoro sam se srusila na putu do doma, napisala trecinu ovog posta, i iskljucila se.
*klac
13 sati spavanja ispravi covjeku puno nepravda u zivotu. Dan provedoh u polusnu, vecer u polujavi, djelujuci u polupatetici, razmisljajuci s pola mozga, gledajuci polufilm, s jednim podosta cjelovitim covjekom.
Bas fin dan. Napokon.
Sad jedem kruh s tartarom i cvarcima, smijuljim se bez veze, kopam po sanovniku i cekam krevet.
Da li cu se ikad odmorit? : )
Slusa se: Tv u pozadini
Zeli se: da nema ovog tjedna faksa, nego da se odmah prebacimo na praznike
Osjeca se: lagana glad + umor + opce zadovoljstvo
Post je objavljen 18.12.2006. u 00:33 sati.