Marketing
I VIŠE NI'KO NIJE BITAN, SVI SU PIJESAK PREZREN I SITAN, PIJESAK ISPOD NAS..
Naime.. Unatoč svim mojim naporima da
Ne doživljvam ono što mislim da je nepotrebno,
Mislim da na kraju ipak ne mogu protiv sebe..
Ja želim ono što mogu imati
Ali ne znam je li to ono što mi je potrebno.
Još nisam pronašla nešto što me ispunjava do savršenstva.
I da.. svijesna sam kako mi je možda i prerano za to,
al tko će mi to reći??
/Ne želim povrijediti određene osobe s onime što radim../
Imam nenormalan osjećaj kako ću napraviti glupost.
Stvarno me strah za ono što mi dolazi.
"Take me somewhere
Don’t want to live in a dream one more day"
/kako dalje..?/
Želim odustati.
Prestati se boriti.
Samo stati i što onda??
Čekati.?
I koliko god ja htjela protiv nekih stvari
One su tu, prisutne i ne daju mi mira.
Izjedaju me, zbunjuju i tjeraju na gluposti.
Poželim biti jednostavna, neprimjetna djevojčica,
A niti sam jednostvna niti sam djevojčica...
I što sad??
Ne preostaje mi ništa nego pružiti žrtvu.
A ja to još ne mogu.
Preslaba sam za to.
/Tuži me za manipulaciju,
Nije me briga./
---Optužujem te za sebično uplitanje, zavođenje i
Ostavljanje, za varijacije i predomišljanja, za kolebanja i nagle odlaske.
Za ozbiljno lice, za razočaranje i iznerviranost koja se znala zamijetiti---
ASPIRIN
Čekajući tramvaj na povratku kući prišao mi je starac koji je prodavao cigaršpice. I nudeći mi ih hvaleći vrhunski ručni rad s drvetom odgovorila sam mu da već imam takvu stvar kod sebe. Bilo mi ga je žao jer se vraški potrudio nagovorit da kupim jedan.. Ali što ću.. Zatim je uzeo svoj cigaršpic i ‘fućnuo’ nasred trga dosta glasno njime na što je nadodao
Sve je moguće. Čarobno, čarobno..
Okrenuo se i otišao.
Jednostavno osjećam da više ne mogu.
Ona koja sam nekad bila jednostavno je nestala..
Izgubila sam smisao koji sam držala cijelo vrijeme.
Nestalo je sve što sam htjela dohvatiti.
Traje već neko vrijeme.
Traje ono što nikada nisam osjetila.
Tuga zbog brutalne sebičnosti.
Više mi ništa ne ostaje.
Gledam sve te ljude koje sam uvijek imala kraj sebe.
I da, oni su prisutni i sad dok propadam,
Samo što ne vide, a ja ne znam koga pozvati.
Bojim se da se neće odazvati.
Sve što se ovo vrijeme nakupljalo u meni
Sada istresam i pretvaram u riječi.
Ne znam u što sam se pretvorila.
Ne mogu podnijeti sama sebe.
Gubim se i
Smijem se sama svojoj gluposti
Svojem porazu...
/This tragedy's like light to the flies/
I samo mi je još nedostajalo to što Oni rade.
Ne znam kako ću dalje...
Previše konflikata u mojo glavi.
Ne mogu više...
Vidio si kako je bilo savršeno,
Početak tako obećavajući,
A ja takva da sam ubila sve što je moglo biti.
A skoro sam te zavoljela...
Oprosti što ti ne mogu dati više od riječi,
A najviše mi je žao što sam te razočarala,
Izjeda me to...
Ne znaš koliko...
Oprosti mi...
Hoćeš li??
Znam da je sebično od mene što te tražim to...
/This is me dying in your arms/
Emocija je previše,
Vremena dovoljno,
Njih previše,
Mene premalo,
Ne za sve,
Ali opet moguće,
A možda ništa
I možda nikako.
You should realize it hurts in me too
Post je objavljen 17.12.2006. u 23:08 sati.