Znam da ljudi nisu savršeni.Znam i da svako ima svojih mana, ali zato ima i vrlina.No, ako nešto ne razumijem onda je to dvoličnost.Ako nešto mrzim (što je inače teško, ali u ovom slučaju ne) onda je to dvoličnost.Dvolični ljudi su najobičnija (doslovno) govna, jer lažu ljudima u facu i NE USUDE im se reć što zaista misle. Ako već ne žele reć što misle, onda nek se bar ne prave i nek ne govore da im je to što ih živcira ili što im je glupo super, a onda drugome kažu da to ne podnose.Mrzim dvoličnost.Mrzim ljude koji se prave dobrim prijateljima, a ustvari ih boli kurac i jedva čekaju da im okreneš leđa da mogu otić kod drugoga...
Još samo par dubokih misli, a one koje nisu znali i neznaju cijeniti...
"Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja."
"Ko prestane biti prijatelj, prijatelj nikada nije ni bio."
"Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni."
"Treba pomoći prijateljima kada im je to potrebno, a ne dokazivati se kad su oni već propali."
"Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj."
"Ljubav je slijepa; prijateljstvo se trudi da ne vidi ništa."
"Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje."
Post je objavljen 17.12.2006. u 22:50 sati.