Tuga mi mira neda
Sve oko mene umire
Sve oko mene gubi nadu
I pati ....
Čekaju kraj u boli,
a mrak rijeke i dalje klizi ..
Kap po kap, tiho i bešumno,
moje sve postaje ništa ...
Voljela bih biti poput leptira,
slobodno proživjeti jedan jedini dan,
bez misli i jauka,
suze bi se na vjetru sušile ...
Omirisala život, pronašla ljubav,
prihvatila svijet i na kraju dana
stekavši mudrost i vještinu preživljavanja
glavu naslonila na meko tlo ..
Znajući da sam jedan dan neograničena,
a već drugi tek sjećanje,
prolazno i nevažno, tek sjećanje
bez očaja i uspomena …
Post je objavljen 17.12.2006. u 22:10 sati.