Marketing
Life is a bitch
Svi su je ljudi gazili,
Nisu marili za njene osječaje,
Nisu je pokušavali shvatiti...
A ona je baš željela biti shvaćena...
Uvijek je bila sama,
A kada se željela sa nekime sprijateljiti,
Taj ju je iskoristio,
Iskoristio i ostavio samu.
Imala je jaku želju za nekom osobom,
Osobom sa kojom je mogla podjeliti svoje osjećaje...
Ali nitko nije htio biti ta osoba,
Jer, nitko nije bio svjestan njezine dobrote...
Jedine osobe koje su je mogle razumijeti (bar donekle)
Bili su njezini starci,
Ali starcima nemožeš sve reći...
Često je razmišljala o mjestu,
Mjestu gdje nije tečko niti tjesni,
Gdje su svi ljudi jednaki i
Gdje čulo šesto nije ni potrebno
Jer sve je tako iskreno i prosto....
Ali ubijala ju je i sama pomisao na to
Da je ona ta koja ruši sistem,
Da je ona crna rupa društvenih redova...
Da je ona taj VIRUS!
Cijelo vrijeme je to držala u sebi,
Nije više mogla,
Jednostavno nije mogla lagati sama sebi....
ODUSTALA JE...
Ostavila je oproštajnu poruku:
„Stvarno mi je žao zbog
Toga što sam ja bila tej VIRUS!
Nadam se da će vam bez mene biti bolje!
P.S. mama, tata, niste vi krivi...
Uvijek ću vas voljeti i
Uvijek ćete mi ostati u srcu!“
Te je otišla do kupaonice,
Sjela u kadu...
U ruku uzela britvicu...
Ispustila suzu ili dvije...
Zatvorila oči razmišljajući o svome jadnome životu,
Te skupila hrabrosti i britvicom
Je brzim i oštrim pokretom prešla preko ruke....
Ubila se misleći da će
„drugdje“ naći boli život!
Post je objavljen 17.12.2006. u 20:01 sati.