
Draga moja Stelice,
ti si mi bila snaga i toplina dok si živjela, molim te budi mi sada svjetlost u ovoj tami moga srca. U ovoj boli budi mi lijek, ostani tu u meni jer iz mene si izašla, a sada sam te vratila. I opet si tu, ali ne ispod srca već u njemu. Ja te zaista osjećam u sebi, pričam s tobom i volim te, a opet nedostaju mi tvoje oči, tvoje ruke i tvoj glas. Plačem Stelice. Svaka moja suza je i poljubac za tebe.
Ljubim te i volim. Jako mi nedostaješ.
Post je objavljen 17.12.2006. u 19:47 sati.