U težak januar bi stavio ciganske oči,
da mogu.
Da prati veljaču kud ide, jer ona ima
kraću nogu.
Martu bi dao usisivač za babine huke.
Travanj nek otvori karneval i ogoli nam ruke,
da dočekaju sunce.
Sunce izađe i zađe,
zemlja se okrene.
Šta čovjeku radi vrijeme,
ljudi nisu stijene.
Maju je mjesto u raju jer zemlju ozeleni.
Veseli lipanj pjeva, pleše u blagoj ljetnoj sjeni.
Julu je mjesec do brade i muzikom nas mami.
Dok zvijezde brojimo do jutra,
ostali smo sami.
Kolovoz gori.
Sunce izađe i zađe,
zemlja se okrene.
Šta čovjeku radi vrijeme,
ljudi nisu stijene.
Septembar nosi proljeće, opet.
Listopad, ljubav i kišu.
Novembar taman je i dan je do pet,
prosinci godine brišu.
Sunce izađe i zađe,
zemlja se okrene.
Šta čovjeku radi vrijeme,
ljudi nisu stijene.
Gdje odlaze sati
i svaki se vrati.
A dani se množe,
gdje odoše, Bože.
(Sunce, letu štuke)
Post je objavljen 17.12.2006. u 17:20 sati.