doista.....tako mi je blizu, a tako daleko
...tako je daleko njegov dodir, njegov osmjeh,a on je zapravo tu....kraj mene...i svaki pogled na njega me vraća na ono što smo imali....svakog se proljeća sjetim prekrasnog cvijeta jabuke...i opojnog mirsa njegovg parfema....i osjetim njegov dodir na koži...i sjetim se njegovih mekanih usana..
...i njegove mi riječi odzvanjaju u ušima :"Dođi....budi kraj mene...nemoj me slijediti..možda te neću dobro voditi..nemoj hodati ispred mene,.....možda te neću slijedti....jednostavno budi kraj mene...."
Post je objavljen 17.12.2006. u 15:40 sati.