Danas,nakon ispovijedi,od crkve do škole išli smo zajedno.Nismo progovorili ni jednu riječ,nemate pojma kako to boli.Ut tim trenutcima htio sam je čvrsto zagrlit i poljubit,al nekako sam se suzdržao, nemam pojma kako.
Evo ovu sam pjesmu malo preradio i točno govori ono što osijećam.
Zadesila me tuga,
svojim koncima.
Tražio sam ljubav
na krivom mjestu.
Što samoća čini
sada osiječam
Očito sam rođen
da bi bio bez tebe.
Zarobi me,svojim usnama
i nedaj mi da potonem do dna.
Volio bi kad bi rekla samo da,
kad biš rekla
da si mene čekala,
kad biš rekla
da ovog puta nema roka trajanja
jer ljubav nije potrošna.
Bilo me je svuda
sad više nisam kraj tebe
al još vjerujem u čuda
i u nas oboje.
Post je objavljen 20.11.2006. u 15:30 sati.